Razum je, od postanka svijeta, najveci i neprevazidjeni dar, koji je covjek ikada dobio. Pomocu razuma covjek opstaje,  postoji, stvara i razvija se. Znanje ipak ima svoje granice, ma koliko obimno i sveobuhvatno bilo. Tako je i covjek iz davnih vremena, zudeo za znanjem, jer se osjecao ranjivim i nejakim u beskrajnom svemiru koji ga je okruzivao. Osjecao je potrebu za pricom i bajkom, jer je to bila njegova stvarnost i istina. Covjek tog doba, vjerujuci u te mitove, osjecao je sigurnost i vjerovao je u svijet koji je oko sebe stvarao. I upravo stoga, mit se prihvata u konvencionalnom smislu te rijeci, i predstavlja svjedocanstvo koje objasnjava i govori o najstarijem poretku na svijetu. Ni malo nije jednostavno prihvatiti sustinu grcke mitologije. Postoji jako mnogo pojasnjenja mitova, ali ostaje jedno sigurno, a to je da oni pokazuju neka davna vremena, upotpunjuju istorijske praznine, ali su iznad svega dokaz nivoa jedne kulture. Ne treba zaboraviti da je covjecanstvo ostalo bez rijeci kada su iskopavanja u Troji i Mikeni, na svijetlost dana iznijela dokaze o postojanju tih gradova, o njihovom sjaju i bogatstvu, o ratovima i herojima, a sve to prije 1200 godina p.n.e.. Pojavila se Prijamova Troja sa svojim zidinama i hramovima,pa zlatna Mikena, kako je Homer naziva, na vidjelo dana pojavile su se grobnice Atreja i Agamnenona, sa zlatnim pogrebnim predmetima. Mitologija je grcka rijec, koja je postala zajednicka mnogim drugim jezicima, pokazujuci time sveopstu vrijednost, svog tog duhovnog i materijalnog bogatstva, sacuvanog do danasnjih dana. Bogata, zlatna zaostavstina Homera i Hesioda, velikih tragicara i liricara, kao i mnogih drugih starih pisaca, ponos je grcke nacije. Jer,  bez njih, ne bi bilo ni evropske kulture, a bez tih mitova, i svjetska knjizevnost bila bi mnogo siromasnija.