Egipatska Mitologija

      EGIPATSKA MITOLOGIJA

  • prema egipatskoj mitologiji, u sredistu stoji suncano bozanstvo (Ra), a postoji još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)

  • vjerovanje u zagrobni zivot

  • balzamovanje mrtvaca; mumije

  • kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i likovna umjetnost (kipovi, reljefi)

  • grade se i monumentalne piramide, a mrtvaci se sahranjuju sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale

                                                  
Kraljevi i Svestenici
Hram se nije smatrao mjestom zajednickih obozavanja, vec Kucom bogova. Svestenicima je bio zadatak da obavljaju odredjene obrede za bogove i u pojedinim prilikama za preminule te za kraljeve proglasene bogovima.
Na bogove se gledalo kao na bica sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana, pice, odjeca, odmor... a sve im je to pružano u hramovima tokom dnevnih obreda.
Teoretski, samo se faraon mogao pribliziti bogu, a vjerovalo se da je svaki farain sin svoje majke, Velike kraljevske supruge, po volji vrhovnog drzavnog boga. No, svaki je svestenik obavljao dnevne obrede.
Kako se dnevno obavljanje obreda za bogove temeljilo na pojmu razmjene, vjerovalo da ono osigurava faraonovu pobjedu nad neprijateljima

 

Mitovi o postanku
Razvila su se tri značajna vjerska sredista: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su tri mita o postanku svijeta.

 

 

HOME PAGE

Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih bozanstava, odrazava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i zavisnost zemlje od dva zivotna principa i sile - rijeke Nil i Sunca. Dolina Nila, u vrijeme nastajanja egipatske istorije izdvojena od provala naroda i vanjskih uticaja, bila je kolijevkata i Svemia jedinstvene civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su vladale snazne suprotnosti, sto je Egipcane neprestano podsjecalo na naporednost zivota i smrti.

Tokom vise od 3000 godina civilizacija Egipcana - njena temeljna poimanja, politicke ustanove, vjerski i umjetnicki oblici - nije se bitno mijenjala. Najznacajniji periodi  su: Stara, Srednja i Nova Drzava. Nakon slabljenja nove drzave počinje postepeno slabljenje Egipta.

Religija je bila duboko ukorijenjena u istorijskom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno bozanstvo., a 3100. g. pne.  nekada lokalna bozanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u državni Panteon.




Kult Sunca
U periodu Stare drzave razvio se sluzbeni Kult Sunca. Sa slabljenjem faraonske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je uticaj bio veliki, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.