Kuba

Kuba je ostrvska drzava koja ima vise od 1500 ostrva, a glavni, istoimeno ostrvo u ukupnoj povrsini sudjeluje s gotovo 95procenata. Otok Kuba najveci je i najzapadniji otok u Velikim Antilima, nalazi se na ulazu u Meksicki zaljev, izmedju poluotoka Floride i Yucatana. Dug je oko 1250 km, a sirok 35-190 km. Veci je dio otoka gradjen od horizontalnih naslaga mezozojskih i tercijarnih vapnenaca, a u reljefu prevladavaju sravnjeni oblici. Zbog tektonskog uzdizanja u kvartaru, u vapnencima su se razvili krski oblici i podzemna hidrografija, a rijeke su u nepropusnim naslagama.Kuba je socijalisticka drzava.Prostrani, blago valoviti krski ravnjaci na visini od 100 do 200 m nadmorske visine izmjenjuju se s plodnim dolinama. Takva podrucja zauzimaju oko ¾ povrsine otoka. Nesto visa podrucja nalaze se u trima zonama. Na krajnjem zapadu je Cordillera de Guaniguanico, a sastoji se od dvaju nizova. Zapadniji, Sierra de los Organos gradjen je od vapnenca u kojima su oblikovane slikovite strme, kupaste uzvisine (uglavnom 300-350m). Prema istoku nastavlja se nesto visi (692m) niz Sierra del Rosario, gradjen od razlicitih stijena ukljucujuci i kristalinske skriljevce i gnajseve. Drugo podrucje uzvisina, Sierra de Trinidad, nalazi se u sredisnjem dijelu zemlje, a doseze visinu od 1156 m (Pico de San Juan). Najvisa su podrucja na krajnjem jugoistoku, gdje se uz juznu obalu strmo uzdize Sierra Maestra dosizuci 1994 m – Pico de Turquino, najvisi vrh zemlje. Sjeverno od Sierra Maestre je do 1230 m visoka Sierra de Cristal, a na krajnjem istoku brezuljkasto posumljeno podrucje Sagua-Baracoa. Ta su gorja gradjena od kristalinskih skriljevaca, gnajsa i granita, a tektonskim su pokretima nabrana i snazno razlomljena. Obala je najvecim djelom niska, ponegdje i mocvarna, dobro razvedena s mnogobrojnim zaljevima, pjescanim plazama, koraljnim grebenima, a ponegdje i strmim liticama, posebice na juznoj strani otoka. U poznatom zaljevu Guantanamo na jugoistoku zemlje nalazi se americka vojna baza. Kubi pripadaju mnogobrojni otoci, npr. otocja Sabana i Camaguey uza sjevernu, te Canerreos i Jardines de la Reina uz juznu obalu. Otocja cine mali otoci, ukupno ih je vise od 1500, a jedini veci otok je Isla de la Juventud, povrsine 2201 km² u otocju Canerreos.Glavni grad Kube je Havana.

Ekonomija Kube je pod centralnim nadzorom politicke vlasti. U posljednijh nekoliko godina provedene su manje reforme da bi se smanjila nelikvidnost, povecala ucinkovitost poduzeca i otklonila stalna nestasica hrane i jos nekih osnovnih sredstava.U razdoblju 1989-1993 BDP je pao za 35procenata, kao rezultat raspada SSSR-a, najveceg Kubanskog trgovackog partnera. Nakon laganog oporavka u sljedecih nekoliko godina, 1999 BDP je povecan 6,3procenata, kao rezultat velikog uspona turizma. Ekonoija Kube se naglo razvija zbog turizma koji se svake godine sve vise poveKuba je drzava u kojoj se mijesaju gotovo sve rase i u vecini su mulati. Porijeklo stanovnika je uglavnom spansko ili africko.Postoji i mala kineska zajednica. Sluzbeno, Kuba je do 1991 bila ateisticka drzava, a drzava je zaplijenila sve crkvene objekte. U vecini je Rimokatolicka crkva (85procenata), a postoje i protestanti i zidovi u manjini.Godine 1959. Kuba je postala prva marksisticka drzava u Latinskoj Americi. Svrgavanjem omrazenog diktatora Fulgencija Batiste, vodja revolucije Fidel Castro dosao je u izravan sukob s vanjskom politikom i interesima Sjedinjenih Drzava. Ovaj prkosni cin kod mnogih mu je u Srednjoj i Juznoj Americi donio golemu popularnost, jer se ucilo da americka politika nije dovoljno osjetljiva prema narodnim nevoljama. Fidel Castro i njegova desna ruka Che Guevara tim su cinom pridobili i znatan broj pristasa medju buntovnom omladinom u mnogim drugim dijelovima zapadnoga svijeta. Castro je poduzeo sve sto je mogao da Kubu spasi od njezine opasne gospodarske ovisnosti o seceru. To mu, medjutim nije uspjelo, pa kada su potkraj osamdesetih na svjetskom trzistu naglo pale cijene secera, klimavo gospodarstvo zemlje, unatoc obilnoj potpori iz Sovjetskog Saveza, jedva je prezivjelo. Kasnije je Castro postao i prvi sekretar Komunisticke partije, kao i vrhovni zapovjednik oruzanih snaga. Tako je prakticki preuzeo svu izvrsnu i zakonodavnu vlast u drzavi. Prvih mjeseci nove republike SAD se prijateljski pokusao pribliziti Kubi. No uskoro je izbila na vidjelo kubanska ogorcenost prema Amerikancima, pa su se dvije zemlje postupno udaljile. Castro nije gubio vrijeme da likvidira vise od 600 svojih zemljaka koji su bili optuzeni za navodne ratne zlocine. Podrzao je i invazije na Haiti i Dominikansku Republiku. Godine 1960. potpisao je ugovor o pomoci i trgovini sa SSSR-om, a godinu dana kasnije prisvojio americke i britanske naftne kompanije. Konacno, u sijecnju 1961., SAD prekidaju diplomatske odnose s Kubom. Iste godine Castrov je polozaj oznacio slom invazije u Zaljevu svinja. Americka je mornarica, naime, tisucu i dvjesto kubanskih izbjeglica iz americkih baza dopremila u kubanske vode da u Zaljevu svinja pokusaju izvesti invaziju na otok. Operacija je trajala tri dana, a zavrsila tako da su gotovo svi pobijeni ili pohvatani.