D J E L A

Autoportret sa rafaelskim vratom

Ova je slika nastala kada je Daliju bilo samo 17 godina, Godine 1921, kada mu je umrla majka, prikazao se nešto starijim i oštrijih crta lica što za njega  nije karakteristično. Ovaj prilično grub, izazovan autoportret pun je macho atmosfere koja nas navodi na krivo mišljenje o autorovom karakteru, iako je pravi razlog skrivanje Dalijeve plahosti.

Zagonetka žudnje: Majko moja, majko moja, majko moja

Na slici je vidljiva blijeda glatka glava(očito Dalijeva), prikazana kako spava i vjerojatno sanja. Kritičari uvjeravaju kako oblik glave podsjeća na neobičnu kamenu formaciju koja se može pronaći u okolici Cadaquesa, gdje je Dali živio. Međutim, ovdje su glava i njezini već poznati kovrčavi dodaci vrlo sitni, dok platnom dominira prodoran predmet pun pregradaka koji podsjeća na mozak. U mnogim pregradama je naznačeno ma mere (majko moja), a ostale pregrade su za druge opsesije Dalijeva života. Naslikana 1929.

Postojanost pamćenja

Ova slika je najvjerojatnije najslavnije Dalijevo djelo. Labavost, mlitavost obješenih glatkih satova briljantan je koncept, učinkovitiji od većine uzbudljivih iskrivljenja našeg već potkopanog vjerovanja u prirodu, propisani poredak. Na ovoj slici slikovito prikazivanje dostiže ono što se nalazi u našoj podsvijesti, pobuđujući u nama univerzalno zanimanje za vrijeme i pamćenje. I sam je Dali prisutan na slici i to u prikazu uspavane glave koju smo već vidjeli na slici Zagonetka žudnje. Inspiracija za nastanak ove slike je takodje vrlo neobična. Pojavila se kada je Dali razmišljao promatrajući prirodnost sira Camembert. Pozadina na kojoj je prikazan Port Lligat već je bila naslikana, tako je Daliju bilo potrebno samo nekoliko sati da dovrši sliku. Naslikana 1931.

Raspadanje postojanosti pamćenja

Dalijev ponovni rad na Postojanosti pamćenja rađen je u duhu "atomskog misticizma". "Raspadanje" i "upornost" mogu biti shvaćeni kao dva pojma koja međusobno isključuju jedan drugi, ali kada je u pitanju paranoično- kritički svijet Salvadora Dalija, sve je moguće. Mekani satovi se polako raspadaju, dok se svijet oko njih polako fragmentise u kamene blokove geometrijski preciznih dimenzija. Izravnati rogovi nosoroga ukazuju na njegove matematičke neobičnosti. Veći dio scene nalazi se ispod vodene površine koju je Dali pretvorio u kožu koja visi sa grane. Na nekim drugim slikama, ta se "koža" može pomaknuti i može se vidjeti morsko dno. Ispod ribe nalazi se prozirna, gotovo neprimjetna verzija autoportreta (glave), koja se pojavljuje na mnogim djelima iz dvadesetih i tridesetih godina. Naslikana 1952.-1954.

Prvo proučavanje Bogorodice od Port Ligata

1949. Dali je počeo raditi Bogordicu, koju je dovršio 1950. godine, a to djelo obilježava početak tzv. "religiozne" faze u njegovom stvaralaštvu. Bogorodicu je blagoslovio papa Pio XII., s kojim se 1949 Dali susreo. Umjetnik je do tada već stvorio kult svoje žene Gale, predstavljajući je kao polubožansko biće. Uticaj renesansne umjetnosti na Dalijevo stvaralaštvo na ovoj slici je na samom vrhuncu. Fragmentarizacija vizija na slici odraz je "atomskog misticizma".

Djevojka koja stoji na prozoru

Djevojka sa slike je Dalijeva sestra Ana Maria, koja je pozirala za nekoliko portreta nastalih u ljeto 1925. godine. Kao i na poznatim slikama Djevojka koja sjedi i Žena na prozoru u Figuerasu, i ovdje je djevojka prikazana s leđa, tako da joj je lice sakriveno. Takav način prikazivanja bio je jedna od Dalijevih karakteristika pomenutog razdoblja, a mnogi su mu pokušali pronaći neko psihološko objašnjenje. Kroz bezizražajni ljudski element stvoren je efekt koji je u neobičnom kontrastu sa svečanim ugođajem, narocito sa izraženim prikazom rijeke i jasnoćom i svježinom slike. Slika je izložena na Dalijevoj prvoj samostalnoj izložbi održanoj u galeriji Delmau u Barseloni, gdje joj se divio i Pikaso. Ana Maria se o Daliju brinula poput majke, budući da je on bio ne samo strašno nepraktična osoba, već i stoga što se veoma bojao seksualnosti. Ona je bila njegov jedini ženski model sve do pojave njegove buduće žene, Gale Eluard. Gala je preuzela ulogu modela i nastavila pozirati sa istim ekskluzivnim žarom, što ju je učinilo Ana Marijinom vječnom neprijateljicom.

Isus Svetog Ivana

Ovo je jedna od vrlo popularnih i slavnih slika, koja je izazvala dosta nesuglasica kada ju je umjetnička galerija iz Glazgova odlučila kupiti. Temelj ove slike je crtež koji je izradio španski mistik, Sveti Ivan, nakon što je imao ukazanje. Slikar je prikazao raspetog Hrista, i to gledanog odozgo, koji se, kako je Dali objasnio, stopio sa njegovim vlastitim "kosmičkim snom". Na taj način stvorena je kružnica, koja se nalazi unutar zamišljenog trokuta (trokut čine Hristova glava, njegove ispružene ruke i linija krsta). Mjesto na kojem se odvija raspeće nalazi se visoko iznad kamene obale koja se nalazi u blizini Dalijevog doma.

Španija

Iako to baš i nije karakteristično za Dalija, najvažnija vizija ove slike ima simbolično značenje. Na to je značenje ukazao i sam slikar, upisavši ime slike (Espana) na njenom donjem dijelu. Dalijeva ratom razorena domovina predstavljena je u liku žene čija je glava i gornji dio torza zapravo prikaz grupe ljudi koji se bore. Ženine usne predstavljaju ogrtač jednog od boraca, a njezine bradavice glave dvojice jahača s viteškog turnira. I borci, a i lice žene, naslikani su tako da podsjećaju na stil Leonarda da Vincija. Slika je nastala 1938.

Geopolitičko dijete posmatra rađanje novog čovjeka

Naslov ove slike kao da je parodija na sva optimistična predviđanja nastala tokom Drugog svjetskog rata. Osnova tih predviđanja bilo je razmišljanje kako će jedan "novi svijet" nastati nakon poraza fašizma. Geopolitika je bila vrlo popularna nauka tridesetih godina XX vijeka, a zasnivala se na pretpostavci da geografski faktori utiču na sudbinu država, pogotovo njihova lokacija na kontinentima. Prisutnost djeteta na slici je namjerna. Ono služi da bi se oslabilo naivno vjerovanje, a ojačao skepticizam onoga ko je posmatra, a tu sumnjičavost dijelio je i sam umjetnik. Novi čovjek razbija "ljusku" globusa poput pileta. Ali globus djeluje kao da je obavijen mekom kožom, a ne ljuskom, i kontinenti su mekani. Tajanstvenost je pojačana prikazom suze koja izlazi iz zapadne Afrike. Šiljasti baldahin i žena s uperenim prstom (vrlo mišićava ali i mršava) pridonose nastojanjima da se na slici stvori prilično opasna atmosfera. Naslikano 1943.

Halucinirajući toreador

Za nastanak ovog velikog platna umjetnika je inspirisala kutija olovaka marke "Venera". Sam ga je Dali nazvao još jednim imenom - "Dalijev opus u jednoj slici", baš zbog toga što su na njemu u antologiji sakupljene sve vizije karakteristične za Dalija. U gornjem lijevom uglu slike nalazi se poduhovljena Gala Dali, dok je u donjem desnom uglu prikaz Dalija kao šestogodišnjaka. Kao i na mnogim prijašnjim djelima na kojima se pojavljuju mali prizori, i ovdje je lik Miloske Venere prikazan u nizu, u kojem se lik okreće i mijenja pol. U prvi mah je vrlo teško na slici razabrati lik toreadora i to sve dok ne primijetimo kako je goli torzo druge Venere zdesna zapravo lice, a zelena sjena na tkanini zapravo kravata. Na lijevom dijelu blista toreadorovo odijelo koje kao da je napravljeno od same svjetlosti, a koje se kasnije polako pretvara u stijenu. Ta se stijena u isto vrijeme može interpretirati i kao glava umirućeg bika. Slika je nastala od 1968.-1970.

Brod

Kao i slika Španija, i na ovoj slici postoji dvostruko značenje. Brod predstavlja ženu.