Kao što je nemoguće zamisliti picu bez sira,tako ni Evropa ne bi bila ono što jeste da nema prekrasne Italije.Potomci Mikelanđela i Leonarda da Vinčija sačuvali su svaki kamen svoje prebogate prošlosti,koja svedoči o burnoj istoriji iz vremena Rima,srednjeg veka,renesanse,kao i svih drugih umetničkih pravaca koji su u Italiji brižljivo negovani.
“Svi
putevi vode u Rim”-glasi stara izreka koja znači veličati grad,
poznat i kao “caput mundi”.Bez obzira na put koji je odabrao,posetilac mora
znati da će mu se pružiti prilika da razgleda i i proučava
istorijsko,umetničko i spomeničko blago svetskih razmera,budući
da je rimska civilizacija,zajedno sa grčkom,bila velika kolevka zapadne
civilizacije.Ako su Grci dali najveći doprinos u književnosti,umetnosti,filozofiji
i duhovnom životu,Rimljani obdareni smislom za praktičnost i
racionalnost,iskazali su se najviše u politici,upravi i organizaciji carstva.To
različito obeležje odrazilo se u njihovim delima;dok ona grčka slede
načelo čistog sklada i lepote,rimska dela su prožeta osećajem
veličanstvenosti i snage.Taj osnovni značaj rimske arhitekture
neminovno će oduševiti posetioce kada bude razgledao
trgove,amfiteatre,bazilike,slavoluke.
Zbog
čudne i neizbežne sudbine istorija je htela da Rim i u kasnijim manje
sretnim razdobljima,nakom propasti Velikog Carstva,zadrži ulogu učitelja i
civilizacije,te kulturnog i moralnog centra sveta,postavši glavnim gradom hrišćanstva
i sedištem Petrova naslednika.Baš zahvaljujući papinstvu Rim se u doba
renesanse ponovo ističe kulturnom i umetničkom delatnošću kakve
nije bilo od antičkog doba.Taj nov sjaj najviše je izražen gradnjom nove
Bazilike Sv.Petra,te sklopa Vatikanskih palata s njihovim jedinstvenim
remek-delima(Bramantea,Raffaella, Sanzija i Michelangela),najvećim umetničkim
ostvarenjima svih vremena.