Ruteri (Routers)
U okruženjima koja se sastoje od više mrežnih
segmenata sa različitim protokolima, habovi, mostovi ili svičevi
ne mogu obezbijediti brzu komunikaciju, pa se u takvim mrežama koriste uređaji
koji poznaju adrese svih segmenata i koji pronalaze najbolju putanju za protok
podataka. Takvi uređaji se nazivaju ruteri.
Ruteri mogu da komutiraju i usmjere pakete preko više
mreža, a to rade razmjenom informacija o protokolima između odvojenih mreža.
Ruteri imaju funkcije mostova kao što su filtriranje i izolovanje saobraćaja
kao i povezivanje mrežnih segmenata.
Ruteri se inače koriste u kompleksnijim mrežama
zato što pružaju pouzdanije upravljanje protokom podataka i međusobno
dijele podatke o usmjeravanju čime zaobilaze spore veze i veze koje ne rade
najbolje.
Rad rutera je zasnovan na "ruterskim tabelama"
koje sadrže mrežne adrese i koje ustanovljavaju odredišnu adresu ulaznih
podataka. Tabela sadrži:
·
sve poznate mrežne adrese
·
način povezivanja sa mrežnim
adresama
·
moguće putanje između rutera
·
efikasnost svake od putanja mjereno
brojem usputnih rutera.
Slika 12.
Na slici 12 predstavljena je mreža od sedam segmenata. Za njihovo povezivanje koristi se pet rutera. Svaki ruter bira najbolju moguću putanju do bilo kojeg segmenta koristeći rutersku tabelu. Pri tome se uzima u obzir brzina prenosa, propusni opseg pa i cijena koštanja linije. Svi ti faktori zajedno određuju takozvanu "metriku". Na tabeli ispod pokazaćemo kakva je metrika za ruter 1 iz predhodnog primjera.
Mreža | Izlaz | Metrika |
mreža 1 | direktan | 2 |
mreža 2 | direktan | 1 |
mreža 3 | ruter 3 | 3 |
mreža 4 | ruter 2 | 4 |
mreža 5 | ruter 2 | 7 |
mreža 6 | ruter 3 | 5 |
mreža 7 | ruter 2 | 6 |
Kada ruteri prime pakete koji su namjenjeni nekoj
udaljenoj mreži, šalju ih ruteru koji upravlja odredišnom mrežom. Ruteri su
dosta slični mostovima, ali njihov rad je sporiji, jer izvršavaju složene
funkcije na svakom paketu.
Ruteri imaju moć filtriranja, tako da oštećenim
i zalutalim podacima neće dozvoliti prolaz u mrežu jer čitaju samo
adresirane podatke. Time smanjuju i opterećenost mreže.
Kao što smo već spomenuli, ruter može da
"osluškuje" mrežu i prepozna koji su segmenti najzauzetiji, na
osnovu toga on određuje kojom putanjom da šalje podatke. Ako je neka
putanja zauzeta on pronalazi alternativnu putanju kojom će poslati te
podatke.
Postoje protokoli koji mogu da rade sa ruterima i
oni koji ne mogu. Oni koji to mogu su DECnet, IP, IPX, OSI, XNS, DDP (AppleTalk)
a oni koji ne mogu LAT i NetBEUI.
Postoje dvije vrste rutera:
·
Statički, kod kojih administrator
ručno mora da podešava i konfiguriše rutersku tabelu usmjeravanja kako bi
zadao svaku putanju što je dosta komplikovano.
·
Dinamički, koji automatski
otkrivaju putanje i ispituju podatke sa drugih rutera. Oni ujedno za svaki paket
pojedinačno odlučuju kako će slati paket preko mreže.
Primjer:
Da bi se lakše razumio rad rutera zamislimo lanac
hotela. Kada gost iz hotela "A" zove gosta u hotelu
"B" operator hotela "A" zna
najbolji put da spoji poziv, na primjer preko gradske centrale. Ako poziv
ne uspije preko gradske centrale, operator automatski traži najbolji mogući
put, npr. preko centrale nekog drugog hotela u tom gradu.