Ruteri (Routers)

 

U okruženjima koja se sastoje od više mrežnih segmenata sa različitim protokolima, habovi, mostovi ili svičevi  ne mogu obezbijediti brzu komunikaciju, pa se u takvim mrežama koriste uređaji koji poznaju adrese svih segmenata i koji pronalaze najbolju putanju za protok podataka. Takvi uređaji se nazivaju ruteri.

Ruteri mogu da komutiraju i usmjere pakete preko više mreža, a to rade razmjenom informacija o protokolima između odvojenih mreža. Ruteri imaju funkcije mostova kao što su filtriranje i izolovanje saobraćaja kao i povezivanje mrežnih segmenata.

Ruteri se inače koriste u kompleksnijim mrežama zato što pružaju pouzdanije upravljanje protokom podataka i međusobno dijele podatke o usmjeravanju čime zaobilaze spore veze i veze koje ne rade najbolje.

Rad rutera je zasnovan na "ruterskim tabelama" koje sadrže mrežne adrese i koje ustanovljavaju odredišnu adresu ulaznih podataka. Tabela sadrži:

·         sve poznate mrežne adrese

·         način povezivanja sa mrežnim adresama

·         moguće putanje između rutera

·         efikasnost svake od putanja mjereno brojem usputnih rutera.

Slika 12.

Na slici 12 predstavljena je mreža od sedam segmenata. Za njihovo povezivanje koristi se pet rutera. Svaki ruter bira najbolju moguću putanju do bilo kojeg segmenta koristeći rutersku tabelu. Pri tome se uzima u obzir brzina prenosa, propusni opseg pa i cijena koštanja linije. Svi ti faktori zajedno određuju takozvanu "metriku". Na tabeli ispod pokazaćemo kakva je metrika za ruter 1 iz predhodnog primjera.

Mreža Izlaz Metrika
mreža 1 direktan 2
mreža 2 direktan 1
mreža 3 ruter 3 3
mreža 4 ruter 2 4
mreža 5 ruter 2 7
mreža 6 ruter 3  5
mreža 7 ruter 2 6

 

Kada ruteri prime pakete koji su namjenjeni nekoj udaljenoj mreži, šalju ih ruteru koji upravlja odredišnom mrežom. Ruteri su dosta slični mostovima, ali njihov rad je sporiji, jer izvršavaju složene funkcije na svakom paketu.

Ruteri imaju moć filtriranja, tako da oštećenim i zalutalim podacima neće dozvoliti prolaz u mrežu jer čitaju samo adresirane podatke. Time smanjuju i opterećenost mreže.

Kao što smo već spomenuli, ruter može da "osluškuje" mrežu i prepozna koji su segmenti najzauzetiji, na osnovu toga on određuje kojom putanjom da šalje podatke. Ako je neka putanja zauzeta on pronalazi alternativnu putanju kojom će poslati te podatke.

Postoje protokoli koji mogu da rade sa ruterima i oni koji ne mogu. Oni koji to mogu su DECnet, IP, IPX, OSI, XNS, DDP (AppleTalk) a oni koji ne mogu LAT i NetBEUI.

Postoje dvije vrste rutera:

·         Statički, kod kojih administrator ručno mora da podešava i konfiguriše rutersku tabelu usmjeravanja kako bi zadao svaku putanju što je dosta komplikovano.

·         Dinamički, koji automatski otkrivaju putanje i ispituju podatke sa drugih rutera. Oni ujedno za svaki paket pojedinačno odlučuju kako će slati paket preko mreže.

Primjer:

Da bi se lakše razumio rad rutera zamislimo lanac hotela. Kada gost iz hotela "A" zove gosta u hotelu "B" operator hotela "A" zna najbolji put da spoji poziv, na primjer preko gradske centrale. Ako poziv ne uspije preko gradske centrale, operator automatski traži najbolji mogući put, npr. preko centrale nekog drugog hotela u tom gradu.