OSNOVNI ELEMENTI MREŽA LOKALNOG PODRUČJA

RADNE STANICE I SERVERI (POSLUŽITELJI)

 Mrežna radna stanica (workstation)

Mrežna radna stanica je mikroračunar koji može raditi samostalno, kao lični računar koji posjeduje vlastite resurse i softver, ali i kao dio lokalne mreže koji ima mogućnost da pristupi podacima koji se nalaze na mrežnom disk-serveru, da koristi usluge mrežnog štampača, da šalje i prima e-mail poruke... Mikroračunar postaje dijelom mreže nakon što se korisnik prijavi na mrežu (log in) koristeći prethodno rezervisano korisničko ime i odgovarajuću lozinku. Mrežni rad i komunikaciju radne stanice omogućava posebno sučelje – mrežna kartica i kablovi, čime se ostvaruje mreža sa serverom. 

Mrežni disk-server

Mrežni disk-server nije ništa drugo do računar sa hard-diskom čije su informacije dostupne svim ostalim računarima na mreži. Disk-server svaka radna stanica prepoznaje kao još jedan dodatni disk pogon. Korisnici za radnim stanicama traže i uzimaju željene informacije sa mrežnog diska. Ovaj proces je jednostavan, budući da je identičan onome kojim samostalan PC pristupa vlastitom disku ili disketnom pogonu. Problem nastaje kada radna stanica želi pristup datoteci koja se nalazi na disk-serveru.

IBM-kompatibilni računari koji rade s DOS (Disk Operating System) operativnim sistemom koriste FAT (File Allocation Table), tabelu u kojoj se nalaze podaci o tačnoj poziciji svake datoteke na disku. Bez ove tabele, računar je "izgubljen" i "ne zna" gdje se nalaze datoteke koje su spremljene na njegov disk. Mrežni disk-server održava vlastiti FAT i šalje po jednu kopiju u RAM (Random Acess Memory) – radnu memoriju svake radne stanice u mreži da bi radne stanice "znale" gdje se nalaze podaci kojima žele pristupiti. Kad bi svaka radna stanica pokušala vratiti podatke na disk-server i tamo ih spremiti, kopije FAT-a koje one imaju u svojoj radnoj memoriji bi prepisale (i samim tim i izbrisale) pravu FAT datoteku na mrežnom disk-serveru, što bi dovelo do haosa.

Integritet FAT-a na disk-serverima se održava particioniranjem (dijeljenjem) disk pogona na nekoliko korisničkih svezaka diska, od kojih je svaki isključivo namijenjen za jednu radnu stanicu. Mogu postojati i javni svesci diska, ali oni su obično postavljeni kao read-only (samo za čitanje). Korisnik može pristupiti i čitati podatke koji se nalaze u javnom svesku, ali ih ne može izmijeniti. Klasičan primjer za ovo je velika korisnička baza podataka iz koje korisnici mogu dohvatati podatke, ali ih ne mogu mijenjati.

 File-server

File-serveri su daleku efikasniji i prefinjeniji od disk-servera. File-server sadrži poseban softver koji formira ljusku (shell) oko disk operativnog sistema. Ta ljuska filtrira naredbe koje su upućene file-serveru prije nego one dođu do DOS-a. File-server održava vlastiti FAT. I kad radna stanica zatraži određenu datoteku, server zahvaljujući FAT-u već "zna" gdje se ona nalazi i kao odgovor šalje odgovarajuću datoteku. Radna stanica ne "doživljava" file-server kao još jedan disk pogon. File-serveri mnogo su efkasniji od disk-servera jer nema potrebe za slanjem kopije FAT-a svakoj radnoj stanici koja zatraži neku datoteku, i nije potrebno particioniranje diska na serveru.

Slika 2: Radne stanice povezane s file-serverom

Raspodijeljeni file-serveri (distributed file-servers)

Većina uredskih mreža ima samo jedan server, što je zadovoljavajuće rješenje. Server u takvoj mreži naziva se centralizirani server (centralized server). Server opslužuje radne stanice a svaka radna stanica čeka svoj red. Međutim, moguće je dodavanje novih servera na mrežu, što pospješuje i ubrzava rad. Ti dodatni serveri nazivaju se raspodijeljeni file-serveri, jer vrše raspodjelu datoteka na nivou cijele mreže. Ovo je veoma korisno u slučaju da se raspodijeljeni serveri nalaze u pojedinim odjelima neke firme, i samim tim brže snabdijevaju podacima odjel u kojem se nalaze, bez usporavanja mreže koje bi nastalo da je u pitanju samo jedan centralizirani server. Prednost raspodijeljenih servera je i u tome da, kad se jedan od servera ugasi ili iz bilo kog razloga postane neaktivan, LAN se ne zatvara. Preostali serveri (pod uslovom da imaju dovoljno resursa) mogu nastaviti privremeno opsluživati cijeli LAN.

Ipak, javlja se problem sigurnosti. Sada administrator LAN-a mora posebno osiguravati disk svakog servera od neovlaštenog pristupa.

 Posvećeni i neposvećeni file-serveri

(dedicated and non-dedicated file-servers)

Posvećeni file-server (dedicated file-server) je mikroračunar koji se koristi isključivo kao file-server. Sva memorija, obradni resursi i prostor na disku se iskorištavaju u cilju bržeg rada i obrade podataka i nije predviđen ni za kakve druge funkcije (nije dozvoljen rad na takvom serveru). Ovo rješenje ima nedostatak u tome što je skupo. Mnoge firme – proizvođači LAN-ova se hvale svojim uštedama na tome što njihovi serveri ne moraju biti posvećeni.

Neposvećeni file-serveri (non-dedicated file-server) se osim kao serveri koriste i kao radne stanice. To znači da su kod takvih servera resursi podijeljeni i jedan dio njih otpada na izvođenje korisničkih programa. Također, to znači i da korisnik na radnoj stanici koja je povezana sa neposvećenim serverom mora čekati da korisnik za neposvećenim serverom završi svoj trenutni rad i da tako oslobodi mikroprocesor servera, koji zatim opslužuje radnu stanicu. Još uvijek postoje dovumljenja oko toga da li, ili ne posvetiti file-servere u pojedinim mrežama. Jer, novac koji se uštedi na neposvećenom serveru ubrzo se izgubi na slabljenju cijelog LAN-a.

             Print serveri (serveri ispisa)

Omogućuju dijeljenje različitih tipova pisača. Ovisno o potrebama određenog odjela u nekoj firmi, mrežno su dostupni različiti pisači: pisač s visokokvalitetnim ispisom, matrični pisač za ispis dokumenata kreiranih nekim tabličnim kalkulatorima itd. Često, mrežni pisači sadrže i vlastite mrežne kartice radi bržeg rada, pogotovo ako se radi o velikim grafičkim datotekama koje sadrže mnogo podataka i čije bi ispisivanje usporilo čitavu mrežu.

Svaka radna stanica može i sama imati svoj lokalni pisač, ako to radno mjesto ima specifične zahtjeve ispisa.

Zadatak administratora je da podesi aplikacije na mreži tako da dokumente spremne za ispis šalje na pisač koji je predviđen za taj tip dokumenta. Npr. tablični kalkulator će svoje dokumente slati na matrični pisač a aplikacije za obradu teksta svoje dokumente šalju na pisač s visokokvalitetnim ispisom.

Softver za dijeljenje pisača mora sadržati print spooler – softver koji kreira memorijski međuspremnik (buffer) u kojeg se spremaju poslovi ispisa i gdje isti čekaju svoj red za ispis. Nakon što je jedna datoteka ispisana, na red dolazi sljedeća iz niza.

Kod modernijih i kompleksnijih print spooler-a, moguće je pojedinim vrstama dokumenata dodati prioritete, pa bi se takvi dokumenti ispisivali (dolazili bi na red) prije ostalih, zbog svoje važnosti.