4.5. Deklarisanje identifikatora - imena /DECLARING IDENTIFIERS/

U programskom jeziku PASCAL sve mora da ima svoje ime počevši od programa. Identifikatore treba dodijeliti procedurama, funkcijama, promjenljivima, konstantama. Svaki identifikator korišten u PASCAL-u mora biti deklarisan ili u glavnom programu ili u proceduri ili funkciji u kojoj se koristi. Za one koji su naučili da programiraju u programskom jeziku BASIC ovo je nešto različito,  jer programski jezik BASIC dozvoljava korištenje bilo kojeg imena za bilo koji tip. PASCAL zahtjeva da definišete listu imena identifikatora prije nego što je počnete koristiti u programu. Identifikator može biti definisan kao promjenljiva, konstanta, programerski definisani tip, ili neki drugi.

Globalnom identifikatoru mogu pristupiti sve procedure unutar programskog dijela UNIT ili definisane u programskom dijelu VAR.

Lokalnom identifikatoru se mogu pristupiti samo procedure ili funkcije gdje je definisan. Naziva se globalno ili lokalno područje definisanosti.

Identifikator mora početi sa znakom ili crticom (_), i može da sadrži kombinaciju malih ili velikih slova, znakova i crtica (_).

Tabela 4.6. Primjeri identifikatora

Kod identifikatora PASCAL ne pravi razliku između velikih i malih slova. Tako je na primjer abc i ABC za PASCAL-ov kompajler isti identifikator. TURBO PASCAL prihvata do 63 znaka u identifikatoru.
U datom okruženju možete imati samo jedan identifikator sa istim imenom. Program može definisati samo jednu promjenljivu x; kasnije se može definisati druga promjenljiva x ako identifikator definišemo u drugom okruženju (npr. lokalna promjenljiva) unutar procedure, potprograma ili odvojenog UNIT-a

Index