Kantova filozofija istorije i društva

1. Razlika koju čovjek kao biće posjeduje u odnosu na druga živa bića je istorija.
2. Napredak koji je tu vidljiv zavisi i od načina na koji se stečeno prenosi

 (vaspitanja i obrazovanja uvijek uslovljenog poštovanjem moralnih zakona i ono kako se djeca uče misliti, disciplinovanja) i od antagonizma prisutnog u čovjeku.

1. Čovjekova priroda je ‘nedruštvena društvenost’, on teži prema društvu, a ipak mu se protivi.
2. Filozofiju istorije Kant je izgradio pomoću principa svrhovitosti.
3. Istorija se odvija u znaku namjere prirode.

Skriveni plan prirode je savršeno državno uređenje.
 Kantov članak Nagađanja o početku istorije

•  Početak istorije obilježen je napuštanjem tutorstva prirode i stupanjem u stanje slobode.
• Istorija prirode počinje od dobra, jer je ono djelo boga; istorija slobode počinje od zla, jer je ono ljudsko djelo.
• Samo u građanskom društvu, ostvaruje se najviša namjera prirode.
• Ista ona nedruštvenost, čija se djelotvornost potvrdila u uspostavljanju i održavanju građanskog društva, ponovo se javlja kao pokretački princip  stvaranja  zajednice država u njihovim spoljašnim odnosima. Stanje mira i sigurnosti
• Kant smatra da ne postoji razlika između prvobitnog stanja ljudi i stanja koje proizlazi iz već formiranih pojedinačnih država.
• Nužnost je suprotstaviti se kako divljoj slobodi prirodnog stanja tako i varvarskoj slobodi u kojoj se države međusobno nalaze.
• Stanje mira i sigurnosti moguće je samo pod pretpostavkom saveza naroda u kome je svakoj pa i najmanjoj državi garantovano njeno pravo.
• Kantova ideja vječnog mira nije proizašla samo iz potrebe da se riješe spoljašnji odnosi između država, već i kao pretpostavka za ostvarenje i ispunjenje  čovjeka kao moralnog bića.
• Vječni mir je moguć samo kao svjetski mir.