Opis: 

U Nikomahovoj etici  Aristotel daje definiciju etičke vrline. „ Vrlina je odabiračka naklonost volje,  koja se drži sredine podesne za sopstvenu prirodu, a određene razmišljanjem, i to onako kako bi je odredio razuman čovek. A sredina je držanje između  dveju mana, jedne koja je preteranost i druge koja je nedostatak“. ( 1106 b 36 ss). Ili kako bi to izrekao M. N. Đurić – vrlina je sredina među dvema suprotnim osobinama  volje, od kojih  jedna prevršuje srednju i pravu meru, a druga je ne dostiže. ( Đurić, 1987: 390)
Aristotel upućuje u zagonetno područje sredine otkrivajući kompleksnost praktične djelatnosti i pojedinačne istine, koja zahtijeva razboritost. Do nje nije lako doći, mora se iskusiti granica da bi se dospjelo do sredine, ali stečeno ne iščezava već ostaje čovjekov trajni posjed. Razboritost odolijeva zaboravu.

Zadaci:

Objasni Aristotelovu definiciju vrline!