Saznanje je proces istraživanja istine, a rezultat procesa saznanja je znanje. Znanje je otkrivanje bitnih svojstava pojave i njenog odnosa sa drugim pojavama kako bi se približili istini.

 Kriterijumi saznanja su:1. sposobnost jezičkog formulisanja, 2. sposobnost identifikovanja, 3. sposobnost objašnjenja i 4. proizvođenja ili verifikovanja pojava u procesu saznanja. Tokom istorije mišljenja prisutna su različita određenja znanja.

Znanje je htijenje učenja i traži razmišljanje.

U ranogrčkoj misli obrazovanje nije bilo samo usvajanje znanja, jer nisu postojale nikakve nauke, već se insistiralo na razmišljanju, upoređivanju opšteg i pojedinačnog kako bi ta razlika iščezla za onog ko  u njoj živi i za koga je ona običaj.

U pitagorejskoj školi dva bitna uslova učenja su bila obavezati se na ćutanje i pravilno slušati te svakodnevno vježbati pamćenje-jutarnjim ponavljanjem svega što se u toku dana desilo i to onim redoslijedom kako se to dešavanje odvijalo. Insistiralo se na dijetetici. Briga o tijelu podrazumijevala je i redovno gimnastičko vježbanje , dok je za duh bila odabrana muzika.

Sokrat je smatrao da je znanje vrlina, a vrlina znanje,  i da nas put do pojma, znanja i istine vodi dijalektičko-induktivnom metodom uz pomoć ironije i majeutike .

Platon je usavršavajući Sokratov metod, matematički, pitagorejski uz dijalektiku kao intelektualnu intuiciju tvrdio da je znanje sjećanje.

Aristotel koji je učio da je znanje uzroka smatra da je u učenju bitno da bude iz vlastite pobude, a ne po volji drugih.

U novovjekovnoj filozofiji osnovni problem mišljenja je znanje, koje otvara dva pitanja: pitanje supstancije i metode. Lok u djelu Ogledi o ljudskom razum pitanjem o saznanju postaje i nominalni osnivač gnoseologije.

 

Njemačka idealistička filozofija sa Kantom počine od Hjumovog  agnosticizmom i traži odgovor na pitanje kako je moguća nauka i to postaje osnovni zadatak filozofije. Hegela  zahtjeva da filozofija ne  bude ljubav prema mudrosti, znanju već samo znanje, nauka.

U savremenoj filozofiji, filozofskoj antropologiji, prisutna su ova mišljenja:

Znanje omogućava čovjeku da obezbjedi i ostvari svoje mjesto opstanka.

Čovjek, cjelini  slobodno prepušteno biće, mora svoje mjesto opstanka tek ostvariti znanjem.

 Glavni izvori saznanja su čulnost ( moć viđenja), razum ( moć mišljenja, suđenja), um (sposobnost zaključivanja), intuicija (neposredno saznanje).