Simeon Đak je znatno šire i slobodnije koncipiran od Davida Štrpca.Simeon Đak,zvani Simeon Simeun Pejić Rudar,đak je manastira Gomjenice na Krajini,ljutoj,junak je pripovjedaka Zulum Simeuna Đaka,Mejdan Simeuna Đaka,Istiniti zulum simeuna Đaka,Iz staroslovenske knjige Simeona Đaka i Rakijo majko.Dok David Štrbac predstavlja zgusnutu težnju jednog naroda i njegovu borbu u savremenom istorijskom životu,Simeon Đak je široko,epsko,raspevano suočavanje prošlosti i njemu savremenog surovog ropstva u kome je teško biti junak i heroj.
Simeon Đak je poetičniji lik od Davida Štrpca,više Kočićevo lično umjetničko rasterećenje.Njega je Kočić postavuio široko,viješto i darovito,i on izrasta u figuru izuzetne snage,u junaka i rudimentarnu i vulaknski snažnu evokaciju prošlosti,proroka i vijesnika budućnosti.
Simeun priča uz čašicu rakije o dalekoj prohuljaloj borbi protiv Turaka,o tome kako je on,simeon Đak,vodio borbu s Alibegom Čekom,kako je činio zulume na Turcima u Bronzanom Majdanu,on čita iz starostavne knjige proročanstvo o sudbini bosanske zemlje,o tome kako će se javiti pravi sinovi našeg otečestva i kako će početi borbu protiv trećine i desetine,koko će dunuti vjetrovi sa istočne snage(iz srbije) i kako će se Ićinđi(Turci) i Birinđi(Austrijanci) stmoglaviti u "mračni i bezdani trotokan"i kako će ova napaćena zemlja postati slobodna .
Sve ovo Simeun priča vješto,slikovito sočno,ona pušta na volju svojoj alkoholom podstaknutoj mašti da se razvija da bukti,da stvara čudesne vizje.On voli da pretjeruje da se hvali i da "malo udari u stranu kad o sebi govori".Njega svi rado slušaju ,sa čežnjom taloženom od iskoni uživljavaju se u njegove priče ,uveče kraj rakijskog azana oživljavaju pod mrkim manastirskim zidinama u svojoj predstavi slike o kosovskoj tragediji i epopeji,stvaraju vizije budućnosti i slobode ,puštaju krila svoje razuzdane mašte da lete kroz vijekove unazad i unaprijed i da se na taj način,bar za trenutak,uklone iz surove sadašnjosti.
Često je u našoj književnosti Simeon Đak prikazivan kao obična lažovčina i pijanica,a samo ponekad kao čovjek koji neosporno ima pozitivnih crta.Taj grijeh prema simeunu Đaku i kočiću ispravili su Isidopra Sekulić i jovan Kršić