Neka vaše ime, vas čija je slika najljepši ukras ovog djela, bude ovdje kao grana posvećenog zimzelena, otkinuta ne zna se sa kog drveta, no svakako posvećena vjerom i, uvijek zelena, obnavljana poboznim rukama da bi stitila dom.
Finansijski
govoreči, gospodin Grande je imao nečeg sličnog s tigrom i sa zmijskim carem:
umio je da prilegne, da se pritaji, da dugo
promatra svoj plijen, zaskoči na njega: zatim da otvara čeljusti svoje kese,
uvlači
u nju hrpu talira, pa onda polako da legne, kao zmija koja avari, neosjetljiv,
hladan, metodičan. Kad je prolazio ulicom, ljudi su ga gledali sa divljenjem, u koje se
mješalo poštovanje i strah. To je razumljivo, jer je svaki u
Somiru osjetio
na sebi njegove čelične kandže.
Evgeniji,
kojoj je tip takvog savrenštva, i sto se tiče
odijela i što se tiče ličnosti, bio potpuno nepoznat, činilo se da u svom rođaku
vidi neko stvorenje koje je sišlo sa anđeoskih predjela. Ona je sa nasladom
udisala mirise koji su dolazili od ove kose tako sjajne, tako ukusno
nakudravljene…
Najzad, ako ova slika uopšte može izraziti utiske koje je otmen
mladić ostavljao
na neiskusnu djevojku, koja je svo vrijeme provodila u potpletanju čarapa, u
krpljenju očeva odijela, i koja je svoj vijek provela među ovim odvratnim
zidovima, iz kojih je tek svakog sata vidjela poneko lice u ovoj mrtvoj ulici,
pojava njenog rođaka probudila je u njenom srcu osjećanje onog uživanja
koje u mladome čovjeku bude fanastične slike…
U cednom i jednolikom životu djevojaka nailazi jedan neobično prijatan trenutak
kad im sunce uliva u dušu svoje zrake, kad im cvijet kazuje misli, kad otkucaji
srca otkrivaju mozgu svoju toplu plodnost i stapaju misli u neku neodređenu
želju:doba nevine melanholije i ljupke veselosti!
Kad djeca progledaju, ona se smiješe: kad djevojka nazre osjećanje u prirodi,
ona
se smiješi kao sto se smiješila kad je bila dijete. Ako je svjetlost prva ljuba
života, nije li ljubav svjetlost srca?
“Nisam ja za njega dovoljno lijepa!”
To je bila Evgenijina
misao, misao
skromna i puna bola. Jadna djevojka bila je nepravična prema sebi:ali je
skromnost, ili bolje reći bojažljivost, jedna od prvih vrlina ljubavi. Evgenija je
zaista bila jedna od onih razvijenih djevojaka kakve su obično djevojke
građanke, čija ljepota izgleda malo prosta: ali, ako je ličila na Milosku Veneru,
njeno tijelo oplemenjivala je ona hrišćanka pitomost koja preporađa ženu i
daje joj otmenost nepoznatu starim skulptorima.
Tvrdice ne vjeruju u budući život:za njih je sadašnjost sve. Ova opaska baca
svjetlost na sadašnje doba, u kome, više no u ma koje vrijeme, novac vlada
zakonima, politikom i narodima. Ustanove, knjige ljudi i doktrine, sve je u zavjeri
da potkopa vjeru u budući život, na koju se društvena zgrada oslanja vec
osamnaest vijekova.
Danas, danas je mrtvacki sanduk prelaz koga se malo ko
boji.
Budućnost, koja nas
čeka poslije opijela, prenesena je u sadašnjost. Dočepati se per fas et nefas (svim
mogućim sredstvima) zemaljskog raja raskoši i taštih uživanja, pretvoriti u
kamen svoje srce i mučiti svoje tijelo radi prolaznih uživanja, kao sto su se
nekad podnosile muke radi vječnog blaženstva, to je danas opšta misao, misao
ispisana, uostalom, svuda, pa čak i u zakonima koji pitaju čovjeka: Što plaćaš?
mjesto da mu kaze : Šta misliš? Kad ova doktrina bude prešla iz varoši u narod,
šta će biti od ove zemlje?
U svakoj prilici
žene imaju više uzroka za bol nego što ih
ima muškarac, i pate više od njega. Muškarac ima snage i upražnjava svoje misli:
radi, ide, zanima se, misli, pun je nade u budućnost i nalazi u tome utjehu.
Tako je radio Šarl. Ali žena se ne rastaje lako sa bolom, nju ništa ne može
da razonodi, ona se spušta do dna provalije koju je taj bol stvorio, mjeri je i
često je ispunjava svojim molitvama i svojim suzama.
Čula sam
nešto o bankrotstvu i pomislila sam da se sin jednog bankrota neće,možda, moći
oženiti gospođicom D'Obrion. Da, rođace,vi ste
dobro ocijenili moje i moj način života! Ja zacijelo na sebi nemam ničeg čim se
odlikuje otmjen svijet, ne poznajem ni njegove račune ni njegove navike, i ne
bih vam mogla pribaviti zadovoljstva koja vi tražite. Budite sretni po
društvenim
nazorima kojima žrtvujete našu pravu ljubav. Da bih vašu sreću učinila
potpunom,ja vam ne mogu ništa drugo ponuditi do čast vašeg oca. Zbogom:vi ćete
uvijek imati vijernu prijateljicu u vašoj rođaci.
Gospođa de
Bonfon, koju iz podsmjeha zovu
gospođicom , uliva uopšte
religiozno poštovanje. Ovo plemenito srce koje je kucalo samo za najnježnija
osjećanja moralo je, dakle, biti podvrgnuto računima ljudske sebičnosti. Novac je
morao predati svoju hladnu boju ovom nebeskom životu i izazvati nepovjerenje
prema osjećanjima žene koja je bila oličeno osjaćenje.