BIOGRAFIJA

Herman Hese se rodio 1877. godine u malom mjestu Kalv u pokrajini Virtemberg, kao sin pijetističkog propovjednika i misionara.Strogo vaspitanje,neprikosnoveni autoritet oca koji ga šalje na teleološki seminar, zatim kruta stega, ''slamanje volje'' i uskogrudnost okoline u tom zavodu bilježili su njegov unutrašnji svijet neurotičnom senzibilnošću.

Poslije bjekstva iz seminara i teških sukoba s ocem nailaze, za mladog Hesea, mučne godine lutanja i traganja. To vrijeme, u kome radi kao zanatlija a kasnije kao knjižar, opisuje u svom tragičnom, autobiografskim elementima protkanom romanu ''Pod točkom'' (1906).

Prvo značajno prozno djelo ''Peter Kamencind'' objavljeno je  1904. godine.Uspjeh tog romana omogućio mu je da od tada živi kao slobodni književnik.

Sit evropske ''civilizacije'' Hese 1911. odlazi u Indiju.Kao posljedica tog putovanja nastala su djela: ''Iz Indije'' (1913), a nekoliko godina kasnije (1922) ''Sidarta'', jedno od najljepših i najpoetičnijih Heseovih pripovjedaka.

Pacifista, Hese se za vrijeme Prvog svjetskog rata javno opredijelio protiv ''krvave besmislice rata''. Odmah po završetku rata, 1919. godine napustio je Njemačku i nastanio se u Montanjoli kraj Lugana, a 1921. je postao švajcarski državljanin.Dva psihoanalitička romana ''Demijan'' (1919) i ''Stepski vuk'' (1927) donose mu svjetsku slavu. U prvom autor slika  unutarnje potrese i grozničava traganja mladog čovjeka, suprotstavljajući se izvitoperenom pogledu na svijet i lažnosti morala koji mu društvo i roditelji nameću. U drugom, ''Stepskom vuku'', tragičnoj i nadasve istinoljubivoj ispovijesti usamljenika, Hese otkriva paklene ponore i nebeske sfere u ljudskom biću.Upravo ga ovo djelo svrstava među najveće svjetske književnike.

U romanu ''Narcis i Zlatousti'' (1930), u atmosferi jedne srednjovjekovne legende, Hese sintetiše strijemljenje za izmirenjem jaza između duha i tijela.

Produbljena, misaona i samosvojnim humanističkim težnjama prožimana ''Igra staklenih perli'' (1943), napisana u varvarsko vrijeme Drugog svijetskog rata, kruna je životnog dijela Hermana Hesea. To je djelo koje predstavlja kritiku jednog vremena, a u isti mah je i utopistički roman, u kome pisac simbolično istražuje i formira mogućnosti i nužnosti vaspitnog djelovanja za dobrobit čovječanstva.

Pored značajnih romana Hese je napisao i niz pripovjedaka koje plijene lirskom ljepotom. Pisao je poeziju i eseje: ''Franjo Asiški'' (1904) i ''Zahvalnost Geteu'' (1946).

Herman Hese je dobio najveće svjetsko priznanje, Nobelovu nagradu za književnost 1946. godine.

Umro je 1962. godine u Montonjoli.