STRUKTURA ROMANA

     Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori 1942. godine. U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala poslije povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasjedama, glađu strahom i neizvješnošću. Ta malena grupa koju čini Lado, Ivan i Vasilj razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajević ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem i hranom. Samoća djeluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čovjeku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovjek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica i besomučnik. povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvjetljavaju Ladu Tajevića da bi opet kad ostane sam počeo da luta po gori kao zvijer. Susret sa Jakšom i kasnije Vasiljem, čini Lada čovjekom koji je svjestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije valjalo. Pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje i vjera u svjetlost i sunce: "Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim". 

     U strukturi i sadržini romana sučeljavaju se harmonija i disharmonija. Harmonija u struktuiranju romana na  pet odjeljaka od kojih svako ima po dvanaest poglavlja: Bješe tama, Sam, S đavolom, Đavo lično i Prođe ljeto. Harmonija je u situiranju likova i oblikovanju priče: u prvom i poslednjem odjeljku Lado Tajović je u društvu saboraca i sapatnika, u tri središnja odjeljka je sam. Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza, tame i svjetlosti: prvo poglavlje romana ima naslov Magla, a poslednje ima naslov Iz magle - dok je u prvom poglavlju čovjek izgubljen u gori pritisnutoj  maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su išli u krug), u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle