“Da bi upoznali njegove knjige prvo morate upoznati njegov zivot”.

Milos Crnjanski

Oskar Vajld rodjen je 1854. u staroj otmjenoj irskoj porodici.Njegov otac Vilijam Vajld bio je slavan doktor o cijim su se operacijama pricale mnoge price,medjutim nasiroko je bio poznat po svojoj velikoj slabosti,picu i imao je veliki broj nezakonite djece.Njegova majka Franceska bila je poznata po svojoj dugotrajnoj ljepoti,pocela je u 18. godini da pise buntovne clanke pune odusevljenja za Irsku i njene rodoljubive pjesme ucinile su je poznatom u Irskoj.Od takvih roditelja rodio se Oskar vajld. Majka ga je oblacila u zenska odijela jer je zeljela djevojcicu.Djetinjstvo provodi u raskosnoj kuci gdje vrlo rano upoznaje pice i boemski stil zivota.Do svoje 11.godine cak je vjerovao da je zensko.Vec kao djak,poceo je da se oblaci kao dendi i vec u to doba skupljao je dragocijene knjige.Imao je svoja izdanja grckih pjesnika koje je neobicno volio.U 18.godini dobio je 1. put zlatnu medalju za svoj pismeni zadatak.Iduce godine upisuje se na Oksford koji mu je u potpunosti upropastio zivot.Samoca,pijanke i citanje strasnih grckih pjesama uticali su lose na njegov zivot.Iz Oksforda je slao svoje prve pjesme.Na pjesnickom takmicenju 1877.pobjedjuje pjesmom “Ravena”,zatim prelazi u London gdje otpocinje njegova tragikomedija. Obucen u svilu i kadifu,drzeci u ruci ljiljan ili suncokret vidja se po ulicama i salonima i pocinje da govori o umjetnosti.Ubrzo postaje “genije razgovora”.U to doba vaskrsao je dendizam i rasprostranio se novi oblik hedonizma.Raskosne orgije u kojima je trazio da utoli zedj za lijepim tijelima i to da je zaboravio da je u Engleskoj dovele su ga do propasti. “Pokusaj estetskog zivota odveo je Bodlera u pijanstvo a Oskara Vajlda u zatvor!”Iako ga Engleska nije prihvatala,u junu 1881.uspio je naci izdavaca za svoje pjesme.Tom zbirkom postao je poznat u svijetu engleskih umjetnika.Putuje u Ameriku,drzi estetska predavanja i pise pjesme. “U njemu je bilo neke apsurdne prostodusnosti,kao da nije gledao kome govori i kao da je sam sebi smjesan”,rekao je jedan njegov student. Kada bi u to vrijeme spomenuli ime Oskara vajlda prva asocijacija na njega bilo bi njegovo oblacenje.U svom cudnom odijelu,u zelenom kaputu sa sirokim krznom i palicom,izgradjenom po uzoru na Balzakovu pokusavao je da pobijedi citavu Englesku pa i samoga sebe.Iako “popularan” bio je zamoren borbom za novac,uzaludnim zivotom i glupom okolinom.Pokusao je da se spasi zenidbom,1884.vjencao se sa bogatasicom Konstancom Lojd koja mu je podarila 2 sina.Pa cak ni tada nije bio sretan.Zatvorio se u svoj stan i pisao bajke.Ipak,to su bile godine kada su mu svi saloni bili otvoreni kada ga je otmjeni London slusao o svemu sto govori.U otmjenim salonima pali cigarete sa zlatnim vrhom drzeci ih u lijepoj ruci na kojoj blista prsten sa skarabeusom u zlatu,svakog ocarava njegov prelijepi glas sa engleskim naglaskom.I kada govori o proslim vjekovima ili o grckim vazama ili o dragom kamenju svi zacudjeno cute.Umjesno je rekao:”Moj genije se istrosio u mome zivotu a u knjigama mojim samo je moj talenat”.

Majstor paradoksala i skandala

Vajld je prije svega poznat po dramskim ostvarenjima i esejistickim radovima.Pred figurom ovakvog pisca nemoguce je ostati ravnodusan,a za njegovo stvaralastvo najveznije je bilo “sad “,odnosno taj trenutak.Buduci da je zivot bujica trenutnih dogadjaja svaki trenutak treba ispijati iz dna, teziti ne za plodnim iskustvima,nego za iskustvom samim a uspjeti u zivotu znaci neprestano goriti onim jednim jasnim plamenom”.Kao pisac on je svakim svojim knjizevnim djelom sablaznjavao viktorijansku Englesku nekom prevratnckom idejom poklanjajuci joj pri tom sublimnu ljepotu jezika i stila.Spada u onaj red svjetskih velikana knjizevne bastine ciji zivot poput Servantesovog ili Bajronovog pobudjuje jednaku pozornost zbog svoje bujnosti i tragicnosti kao i djelo koje je za sobom ostavio.Vajldova sintaksa uvijek je krajnje jednostavna i sa sigurnoscu se moze reci da ni jedan pisac nije toliko dostupan ljudima kao Oskar vajld.Jorhe Luis Borhes rekao je :” Citajuci i proucavajuci Vajlda tokom godina uocio sam nesto na sta njegovi panegiricari kako se cini nisu ni posumnjali a to je cinjenica da je oskar vajld “UVIJEK BIO U PRAVU.”Savrsenstvo mu je pretstavljalo smetnju,jer su mu kazivanja bila toliko savrsena da su djelovala kao nesto po sebi razumnjivo tako da se danas ne moze zamisliti svijet bez njegovih epigrama i aforizama.

home