|  Pravopisni znaci  |  Upotreba velikog slova  |  Glasovne promjene  |

|  Pisanje skraćenica  |  Jezičke nedoumice  |

Zbir utvrdjenih i prihvaćenih pravila za upotrebu glasova, riječi i znakova u razdvajanju rečeničnih dijelova i rečenica zove se PRAVOPIS. Pomenuta pravila predstavljaju pravopisnu normu koja se primjenjuje u svakodnevnoj službenoj i  književno- naučnoj upotrebi našeg jezika.

Pisma našeg jezika

Srpski jezik jima dva pisma: ćirilicu i latinicu, ali je u službenoj upotrebi ćirilica kao osnovno srpsko pismo.

Srpski jezik ima trideset glasova i isto toliko slova /znakova/ u ćiriličnom pismu, dok se u latinici tri glasa / lj, nj i dž/ pišu sa dva slova /lj, nj i dž/. Pravilo Vuka Stefanovića Karadžića, oca naše pismenosti, jedinstveno na svijetu: Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano, ima i odredjenih odstupanja: pomenuti znaci – slova latinice, upotreba /neobavezna latiničnih naziva u ćiriličnom pismu, citata /Lupus in fabulla, Tabula razza/, marke automobila i raznih aparata /renault, tochiba/, skraćenica za strani novac /Sch – šiling, DEM – njemačka marka/, kao i nazivi stranih pokreta, udruženja – saveza, umjetničkih grupa.

Treba znati da se latiničnim pismom obavezno ispusuju simboli i skraćenice, naučni nazivi i izrazi /Hg-živa, Cu – bakar, Ag – srebro/.

Pravopisni znaci – interpunkcija

Pravopisnim znacima se, pri pisanju, razdvajaju rečenični dijelovi i rečenice kako bi čitalac što tačnije shvatio i bolje razumio napisani tekst. Svi provopisni znaci se nazivaju, jednom riječju, interpunkcija, a ova može biti LOGIČKA /gramatička/ i STILSKA:.

Pravopisni znaci  

| Tačka | Dvije tačke | Tri tačke | Tačka i zapeta | Zapeta | Apostrof | Navodnici | Polunavodnici |

 | Upitnik /znak pitanja/ | Uzvičnik /znak uzvika/ | Crta | Kosa crta | Crtica | 

Akcenatski znaci :

- dugosilazni ( // ) – dugosilazni ( / ) – kratkosilazni ( \\ ) – kratkouzlazni ( \ ) – genitivni

   znak (-)

- neakcentovana dužina (-)

Tačka (.)

Tačka se piše :

- na kraju potvrdnih i odričnih rečenica;

- poslije rednih brojeva napisanih arapskim ciframa /27.januara slavimo školsku slavu

  - Svetog Savu./;

- iza nekih skraćenica: tj. /to jest/, nast. /nastavnik/.

Dvije tačke (:)

  Pišu se u sljedećim slučajevima:

  - pri nabrajanju /Uroš je dobio: bombone, čokolade, banane, kivi/;

- ispred navodjenja tudjih riječi /Veljko reče: «Lazar, Uroš, Danilo, Nikola, Jovan i

  Djordje su moja braća.»/;

- u predstavljanju razmjera i odnosa /1:50.000 – jedan prema pedeset hiljada; Crvena

   zvijezda i Partizan su igrali 1:1 – jedan prema jedan ili jedan jedan/.

Tri tačke (...)

  Upotrebljavaju se

- umjesto izostavljenog teksta /Naši sportisti su obišli cio svijet: Australiju, Kinu,

  Japan, Ameriku, Englesku, Rusiju.../;

- u predstavljanju pauza u izlaganju /Miloš je...ovaj... najveći junak Kosovskog boja/.

Tačka i zapeta (;)

Piše se veoma rijetko i to samo kada dvije ili više rečenica čine odredjene misaone cjeline. /Slavu našeg sporta pronijeli su širom svijeta: fudbaleri, košarkaši, rukometaši, vaterpolisti; sve su to borci bez straha i mane/.

Zapeta (,)

  Zapetom se odvajaju:

- oblici vokativa /Miloše, dodji ovamo. Dodji, Milošu, ovamo. Ovamo dodji Milošu./

- apozicije /Beograd, naš glavni grad, leži na ušću Save u Dunav/;

- uzvici /Auh, ala boli! Ih, ala je lijepo i vedro jutro./;

- Rječce /Mi ćemo, svakako, biti najbolji.Dodjite, bar, više vas./;

- glagolski prilozi kada se nadju na početku rečenice /Čekajući druga, naučio sam

   pjesmu; Došavši u školu, saznadoh tu radosnu vijest./;

- nabrajanja /Marko je svestran sportista: i košarkaš, i rukometaš, i fudbaler./;

- umetnute rečenice /Marko je, ja smatram, svestran sportista./;

- isključne rečenice /Ništa se ne vidi, jedino ponekad zasvjetlucaju svici./;

- zaključne rečenice /Uroš stalno i vrijedno uči, sigurno će biti odličan učenik./;

- zavisne rečenice kada se nadju na prvom mjestu – inverzija /Dok živi, čovjek uči./;

Suprotni veznici:

a/ kada odvajaju dijelove rečenice /Naša razrednica je stroga, ali pravična./,

b/ kada odvajaju rečenice /Zvijezda je sve vrijeme napadala, ali je Partizan izdržao ne

    primivši gol./.

Apostrof  ( )

Njime se obilježavaju :

a/ izostavljeni brojevi /  96.godina/;

b/ izostavljena slova / Da l  je to dobro uradjeno? Je l  je neko izostao?/.

Navodnici – znaci navoda (" ... " )

  Navodnici su pravopisni znaci koji se upotrebljavaju kod:

- navodjenja tudjih riječi /Dositej je rekao: «Knjige, braćo moja, a ne zvona i

  praporci»/;

- iskazivanja ironije i sarkazma – suprotno od osnovnog značenja riječi /Veljko je,

  baš, «duhovit». Vidi, vidi, «junaka»./;

- navodjenja imena, naziva, preduzeća, ustanova, objekata, književnih, intelektualnih,

   i drugih proizvoda i pojedinih izraza /Rado jedemo proizvode preduzeća «Bambi» i

   rado čitamo naš list «Bambi». Učim u Školi «Sveti Sava». Čitam «Vrijeme smrti»

   Dobrice Ćosića./.

Polunavodnici (,... )

Polunavodnici se koriste u obilježavanju navoda u navodu /»U romanu Antonija Isakovića ,Gospodar i sluge  vjerno su opisani dogadjaji iz naše bliže prošlosti», kaže profesor Petrović svojim učenicima./

Upitnik – znak pitanja (?)

  Kada se nekom riječju ili rečenicom nešto pita /postavlja pitanja/ u pismenoj formi, upotrebljava se upitnik /znak pitanja/ - Da li smo svi spremni za rad i odgovornost? Možemo li još više i bolje da uradimo?

Treba znati da se upitnik /znak pitanja/ ne piše na kraju zavisno-upitno rečenice /Nastavnik je pitao da li smo napisali domaći zadatak ?/.

Uzvičnik – znak uzvika (!)

Radi isticanja i obilježavanja emocionalnih stanja, saopštenih rječju ili rečenicom, upotrebljava se /piše/ uzvičnih – znak uzvika /Uh! Ah!/.

Koristi se prilikom obraćanja /oblici vokativa i imperatiava: Ustani, Petre Petroviću!, Ne mrdaj, Ivane Ivanoviću!/.

Treba znati da se mogu zajedno upotrebljavati upitnik i uzvičnik u slučajevima iskazivanja čudjenja, iznenadjenja, odnosno kada je uzvik praćen pitanjem /Zar i ti, sine Brute!? Uroš je to uradio!? Nemoguće!?/. 

Crta (-)

Ovaj pravopisni znak se upotrebljava u:

- dijalozima /umjesto prvog navodnika/: - Šta ti kažeš? – Ja? Ništa!

- umetnutim dijelovima rečenice /umjesto zapete/: Može se dogoditi da – ako vrijeme

  ovako nastavi – proljeće zakasni.

- nabrajanju /umjesto dvije tačke/: Svi se mi takmičimo – ili u srpskom jeziku – ili u

   matematici – ili u hemiji – ili u fizici.

- isticanju udaljenosti – pravca /umjesto prijedloga/: Požarevac – Smederevo 30 km.

  Na relaciji sjever – jug.

- izmedju brojki : Vuk Karadjić /1787-1864/, Njegoš /1813-1851/.

- izmedju tijesno povezanih riječi.: Fudbalska utakmica «Crvena zvijezda» -

  «Partizan»; Šahovski meč Gligorić  - Matanović.

Kosa crta (/)

Piše se umjesto:

- razlomačke crte / ½ - jedna polovina /;

- prilikom razdvajanja brojki /012/223-269; 012/ pozivni broj se odvaja od te.broja.

Crtica ( - )

Upotrebljava se prilikom :

- sastavljanja riječi /Veliko je srpsko-gračko prijateljstvo; hoću-neću; rekla-kazala;

  imati-nemati; Srpska zastava je crveno-plavo-bijele boje/;

- podjele riječi na slogove – prenošenje dijela riječi u drugi redak / On je bio veo -

  ma vrijedan i odgovoran;

- ponavljanja uzvika /he-he-he/;

- udvajanja – navodjenja dva prezimena jedne ličnosti /Milena Pavlović-Barili,

  Nada Popović – Perišić /.

Pisanje /upotreba/ velikog slova

U našem jeziku veliko slovo se piše u slijedećim slučajevima:

- lična imena i prezimena: Laza Lazić, Sneško Bijelić, Djeda Mraz, Šarac /konj

  Markov/, Jablan /bik malog Luje/, Lesi /pas/, Tom /mačak/, Djeri /miš/;

- imena svetaca i božanstava : Sveti Sava, Sveti Petar, Bog, Bogorodica, Isus

  Hristos, Apostol Toma;

- nadimci – i druge riječi koje se postale sastavni dio imena: Silni /Car Dušan/, Nijaki

  /Uroš/, Zmaj /Jovan Jovanonović/,Alas /Mihailo Petrović/, Piksi /Dragan Stojković /;

- imena nebeskih tijela, kontinenata, država i naroda: Sunce /ali: Ogrijalo je sunce/,

Zemlja /ali: Poorana je zemlja/, Evropa i Evropljani, Azija i Azijat, Srbija Srbin, Njemačka i Nijemac, Rusija i Rus;

- nazivi geografskih pojmova /planina, jezera, mora, okeana, rijeka/, naselja, ulica,

trgova, istorijskih dogadjaja /kod naziva o dvije i više riječi velikim slovom piše se samo početno slovo prve riječi i početna slova vlastitih imena u datom nazivu, a ostale riječi se pišu malim slovom; izuzetak čine nazivi naselja – sela i gradova , i to samo imena, dok se prijedlozi pišu malim slovom – Petrovac na Mlavi/: Fruška gora, Srebrno jezero, Jadransko more, Atlanski ocean, Velika Morava, Velika Plana, Staro Selo, Smederevska Palanka, Njegoševa ulica, Trg slobode, Ulica srpskih vladara, Kosovski boj, Prvi srpski ustanak, Prvi svjetski rat;

- nazivi udruženja, organizacija, državnih i vjerskih praznika :Udruženje

književnika Srbije, Organizacija ujedinjenih nacija /ili samo Ujedinjene nacije/, Narodna biblioteka, Osnovna škola Sveti Sava, Prvi maj, Osmi mart, Nova godina, Božić, Uskrs, Sveti Nikola;

- nazivi manifestacija, skupova, nagrada i odlikovanja: Beogradsko proljeće

/muzički festival/, Kup šampiona, Svjetsko prvenstvo u fudbalu, Berlinski kongres, Dejtonski sporazum, Medalja za hrabrost, Ninova nagrada /književna nagrada koju dodjeljuje NIN – Nedjeljne informativne novine/;

- naslovi članaka, umjetničkih djela, časopisa i novina , dokumenata i slično:

Igrali neriješeno Partizan i Zvijezda /izvještaj objavljen u «Politici»/, Žena sa lampom /slika Milene Pavlović – Barili/, Jadnici Viktora Igoa, Podzemlje /film Emira Kusturice/, Duga /nedjeljne novine – časopis/, Novosti /dnevni listi/, Prosvjetni glasnik /zakonski dokumenti/, Diploma o završenoj školi, Izvod iz knjige rodjenih;

- prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena nastavcima – OV, EV, IN: Miletov,

Jovanov, Njegošev /ali: njegoševski stil i slično/, Milošev, Ankičin /ali i: Ankin/, Miličin, Ilijin, Petrijin;

- pisma i razglednice, čestitke i telegrami počinju velikim slovom i to kako naslov

/obraćanje: Dragi roditelji, ili Poštovani prijatelji i sl./ tako i početak teksta u novom redu /Dobili smo vaše pismo i mnogo smo mu se obradovali, ili Čestitamo vam nastupajuće praznike/;

- prva riječ ju rečenici, prva riječ u upravnom govoru, svaki red u tabelama i

listama počinje velikim slovom /Mi učimo vrijedno i odgovorno. Drug mi reče: «U našem odjeljenju djevojčice su vrijednije od dječaka»/;

- kada se ličnom zamjenicom drugoga lica množine obraćamo, u znak

poštovanja, jednom licu, tada se upotrebljava veliko slovo /Zahvaljujemo Vam, nastavnice, na razumijevanju i podršci/, a dozvoljena je i upotreba velikog slova, opet u znak poštovanja,  i kod ličnih zamjenica drugog i trećeg lica jednine /Dobismo Tvoje pismo, dragi prijatelju, ili Crkveni velikodostojnici i Njegova svetost, patrijarh Pavle, održali su bogosluženje u Sabornoj crkvi/;

- velikim početnim slovom se, takodje, pišu nazivi vlaspitno-obrazovnih predmeta,

ali samo u dokumentima /knjižicama, svjedočanstvima, dnevnicima rada/, prilikom upotrebe zajedničkog imena predmet /U šestom razredu učimo novi predmet Fiziku,

ili Na prijemnom ispitu polažu se Srpski jezik i Matematika /ali: Nekoliko mojih drugarica i drugova dobiše slabe ocjene iz matematike/.

Glasovne promjene

 Promjena suglasnika

Kada se odredjeni suglasnici našega jezika nadju ispred ili iza odredjenih samoglasnika i suglasnika, prelaze u druge suglasnike, odnosno vrši se njihova promjena.

- Zadnjonepčani suglasnici K,G i H, ispred E, u vokativu jednine, pojedinih imenica,

  prelaze ju prednjonepčane:

  K u Č /junak – junače, ali: Vidim junake – akuzativ množine/,

  G u Ž /okrug – okruže, ali: Obišao sam mnoge okruge – akuzativ množine/,

  H u  Š /siromah – siromaše, ali: Poznajem siromahe – akuzativ množine/.

  Ovi suglasnici, takodje, prelaze i ispred samoglasnika I:

  K u Č /junak – junačina, zrak – zračić, oblak – oblačina/,

  G u Ž /drug – družina, knjiga – knjižara, knjiga – knjižnica/,

  H u Š /prah – prašina, uho – uši/, i zubne suglasnike:

  K u C /junak – junaci, seljak – seljaci, oblak – oblaci, ali: Boka – Boki,

  Meka –   Meki, Krka – Krki/,

  G u Z /podvig – podvizi, okrug – okruzi, suprug – supruzi, ali: liga-ligi, kuga –kugi,

  aga – agi, sluga – slugi i sluzi/,

  H u S /orah – orasi, siromah – siromasi, monah – monasi, ali: snaha – snahi,

   psiha – spihi/.

 Zadnjonepčani suglasnici K, G i H ostaju neizmijenjeni u dativu i lokativu jednine ličnih imena /Stanka – Stanki, Draga – Dragi/, kao i kada se nadju u suglasničkim grupama ČK, ZG, SH /tačka – tački, mazga – mazgi, pasha – pashi/, NK /crnka-crnki/, SK /guska – guski, ali: maska – masci i maski, feska – fresci i freski/, ĐK /voćka –voćki, mućka – mućki, bućka – bućki/, TK /patka – patki, tetka – tetki, četka –četki, pripovjetka – pripovjetki ali i: pripovjeci, čestitka – čestitki, nikako: čestici jer je to novo ime za najsićušnije predmete, zagonetka – zagonetki ali i: zagoneci/.

  Pored prelaženja zadnjonepčanih suglasnika K, G i H u prenjonepčane Č, Ž i Š i zubne C, Z i S ispred samoglasnika E i I, ovi glasovi prelaze  trećem licu množine prezenta i u glagolskom prilogu sadašnjem, ispred samoglasnika A i U /mahati – mašu – mašući, strugati – stružu – stružući, gukati – guču – gučući/.

Jednačenje suglasnika po zvučnosti

Zbog teškog izgovora suglasničkih grupa u kojima stoje, jedan pored drugog, dva suglasnika različita po zvučnosti, vrši se jednačenje suglasnika po zvučnosti. U toj glasovnoj promjeni uvijek drugi glas utiče na prvi; ako je na drugom mjetu zvučni, a na prvom bezvučni tada bezvučni prelazi u svoj zvučni parnjak /svatba – svadba, topdžija – tobdžija/ i obrnuto – ako je na drugom mjestu bezvučni, onda prvi, zvučni prelazi u svoj bezvučni parnjak /pregradak – pregratka, poredak – poretka/.

  Zvučni suglasnik B prelazi u svoj bezvučni parnjak P i obrnuto. Na isti način ponašaju se i ostali zvučni i bezvučni suglasnici: G u K /drugčije – drukčije, svakidašnji – svagdašnji/, D u T /ploviti – plovidba, sladko – slatko/, Đ u Ć /Rodjko – Roćko, vodj – voćstvo ali i: vodjstvo/, Ž u Š /Snežko – Sneško, zadušbina – dadužbina/, Z u S /nizka – niska, sbogom – zbogom/ i DŽ u Č /vrač – vradžbina/.

  Bezvučni suglasnici F, H, C nemaju zvučne parnjake, ali zvučni suglasnici prelaze u bezvučne kada se nadju ispred njih.

  Iako su sonati /V, J, L, LJ, M, N, NJ, R/ zvučni suglasnici ona glasovna promjena se ne odnosi na njih bez obzira gdje se nalaze, ispred ili iza vučnih, odnosno bezvučnih suglasnika.

  U pisanju, češće nego u govoru, dolazi do odstupanja u odredjenim slučajevima, tako da se ne vrši jednačenje suglasnika po zvučnosti/ odstupanja a ne otstupanja, predsjednik a ne pretsjedni, ali: potpredsjednik, odšetati a ne otšetati/, kao i u složenim riječima čiji su dijelovi, najčešće, stranog porijekla: postdiplomac, gangster, dragstor, ali i: podtekst, a ne pottekst, odnosno pčotekst, predtakmičenje, a ne pretakmičenje.

Jednačenje suglasnika po mjestu izgovora /artikulacije/

Suglasnici S, Z, N jednače se po mjestu izgovora /artikulacije/ sa DJ,Ž, LJ, NJ, Ć, DŽ, Š /grozdje – groždje, snalazljiv – snalažljiv, obrazčić – obraščić, razdžarati – ražčarati, sčepati – ščepati, izšarati – isšarati – iššarati-išarati, bezšumno – besšumno- beššumno, stanbeni – stambeni, odbranbeni – odbrambeni/.

Gubljenje suglasnika

Kada se dva ista suglasnika nadju jedan pored drugoga, tada se gubi jedan od njh /rus-ski – ruski, autobus-ski – autobuski, porez-ski – pores-ski-poreski, pet-deset-ped-deset-pedeset, bez-žični-bež-žični-vežični/.

Medjutim, jovo pravilo ima i izuzetaka: u superlativu pridjeva koji počinju glasom j: najjači, najjasniji, najjužniji, kao i kod riječi tipa: vannastavni, tridesettrećina.

Pored udvajanja suglasnika, katkad se udvajaju i suglasničke grupe: šeststo /šest stotina/, šeststogodišnjica /600 godina od nekokg dogadjaja/.

Promjena L u O

Glas L na kraju riječi i na kraju sloga prelazi u O: čital – čitao, pisal – pisao; rukovodilac – rukovodioca – rukovodilaca, čitalac – čitaoca – titalaca, radilnica – radionica, posal – posao.

Ova se promjena ne vrši kada se glas L nadje na početku sloga: slušalac – slušalaca – slušaoca  /jednog slušaoca i više slušalaca/. Takodje se dolazi do prelaska L u O u slijedećim riječima: znalac – znalca, strelac – strelca, bal, kanal, fudbal-fudbalski /kao i mnogim drugim/, jer bi se ovom promjenom izgubilo osnovno značenje riječi.

 Nepostojano A

Glasovna promjena u kojoj glas A u jednom obliku riječi stoji, a u drugom obliku te iste riječi se gubi, naziva se nepostojano. A: rukovodilac – rukovodioca /dvije glasovne promjene: prelaz L u O i nepostojano A; to isto: žetelac – žeteoca/, vrabac – vrapca /dvije glasovne promjene: jednačenje suglasnika po zvučnosti i nepostojano A, ali: Gradac – Gradca jedna glasovna promjena – samo nepostojano A, jer se ovdje ne vrši jednačenje suglasnika po zvučnosti/.

Pisanje suglasnika: DJ, J, H, Ć  

Suglasnik DJ nalazi se u mnogim riječima, kako našim tako i stranog porijekla, djak, djakovati, djakon, djakonija, djavo /a ne: djavol, ali: djavoli/, Djurdje, Djurdjevdan, djurdjevak.

  Ovaj glas se javlja i u izvedenim riječima u čijim se osnovama nalazi glas D: glad-gladju, mlad – mladji, glodati-glodjem, voditi-vodjen-vodja, graditi-gradjen-gradja, Beograd-Beogradjanin,grad-gradjanin.

  Suglasnik J stvara odredjene dileme da li ga treba izgovoriti ili napisati kada se nadje pored odredjenih glasova, a naročito uz samoglasnik prednjega reda I, jer je, iako suglasnik, po svojoj artikulaciji /prednjonepčani/ blizak ovom glasu.

  Treba znati da se glas J piše izmedju samoglasnika I-A /istorija, geografija, radio-radija, televizija, astronomija/, I-E /hijena, higijena,delije, smjelije, hrabrije, dijetalan/, I-U /cijukanje, fijuk-fijukati, kosti-kostiju/.

  Glas J ne treba pisati izmedju I-O /bio, radio, milion, šampion, pion/, osim:

- u vlastitim imenima /Mija- Mijom, Melanija – Melanijom, Natalija – Natalijom/;

- kada se ovaj glas nalazi na kraju osnovne riječi /zmija – zmijolik/;

Glas J se, takodje, piše i izgovara i u slijedećim situacijama:

- kod izvedenih riječi koje u osnovi imaju J: istorija-istorijski, Šumadija-šumadijski,

   televizija-televizijski, medij-mediji-medijski;

- u imeprativu odredjenih glagola: pij – pijmo, ne krij – ne krijmo, ne ubij – ne

   ubijmo, razumij /nepravilno: razumi/ - razumijmo.

  Suglasnik H  piše se i izgovara u:

- genitivu množine imena: brojeva /prvih, drugih/, pridjeva /crnih, bijelih/, zamjenica

  /onih, ovih, njih/;

- u aoristu /čuh, bih, podjoh, dodjoh/ i imperfekstu /pjevah – pjevahu, igrah – igrahu/;

- u riječima sa suglasničkom grupom HV /hvaliti, zahvaliti i zahvaliti se, hvatati,

  dohvatiti, uhvatiti, nahvatati;

- na početku, u sedini i na kraju pojedinih riječi: Hristina, hortenzija, hoću, hladan,

   hrana, prhnuti, otpuhnuti, grehota, grijeh, smijeh, peh, strah, odmah/.

  U nekim riječima glas H zamjenjuje se glasom V: gluv, suv, duvati, uvo /ali i: uho/, kuvar – kuvati,

Postoje riječi koje se isključivo upotrebljavaju bez ovog glasa, jer mu to nije, po porijeklu, mjesto: rvati i rvač /a ne: hrvati i hrvač/, rdja /a ne: hrdja/, rdjati, zardjati.

Suglasnik Ć nalazi se u mnogim riječima našeg jezika, kako u njihovom osnovnom dijelu, tako i u njihovim nastavcima kojima su dobijene nove riječi: ćurka, ćemer, ćuskija, budućnost i budućnošću /instrumental/, Pirot – Piroćanac, list-listić, put-putić.

  Ovaj glas se javlja u:

- padežnim nastavcima instrumentala jedinice imenica ženskog roda koje se

završavaju na T, poslije izvršene glasovne promjene: čast-čašću, vlast-vlašću, slast- slašću;

- komparativu pojedinih pridjeva: krut-krući, žut-žući, žestok-žešći;

- prezentu i imperativu pojedinih glagola: skretati-skrećem-skreći, obrtati-obrćem-

  obrći, pokretati-pokrećem-pokreći.

Pisanje skraćenica

Pojedine skraćenice se pišu sa tačkom, a neke bez nje:

T. /tačka/, tj. /a ne: t.j.-to jest/, npr. /a ne:n.p.r.-na primjer/, itd. /a ne: i.t.d.-i tako dalje/, ali m.r. /muški rod/, s.r. /svojom rukom-svojeručno/, b.b. /bez broja/, prof./profesor/, a obavezno bez tačke: dr /doktor/, mr /magistar/, gdja /gospodja/, gdjica /gospodjica/, Bgd /Beograd/, VMA /Vojnomedicinska akademija/, OŠ /Osnovna škola/, SRJ /Savezna Republika Jugoslavija/, OUN /Organizacija Ujedinjenih nacija/, Tanjug /Telegrafska agencija nove Jugoslavije/.

Skraćenice za vlastita imena pišu se, obavezno, sa tačkom: Branko Dj. Radičević /B.Dj.Radičević/, D.Erić, V.St. Karadžić /Vuk Stefanović Karadžić, ili V.St.K.

JEZIČKE NEDOUMICE

ANALI – pogrešno: ANAL, jer ova imenica ima samo množinu

ANDJELSKI, ali i : andjeoski

ARTESKI, a ne: arterski

ASFALT, a ne: ASVALT

BACIL, a ne: bakcil

BADMINTON, a ne: badmington

BEZBJEDNOSTAN, a ne: bezbjednosan

BRILJANTAN, a ne: brilijantan

BUBAMARA, a ne: buba mara

BUBAŠVABA, a ne: buba švaba

VJETROBRAN ili PREDNJE STAKLO, a ne: ŠOFERŠAJBNA

VIŠE PUTA ili MNOGO PUTA, a ne: često puta

VODJSTVO, a ne: voćstvo

VOKI-TOKI, a ne: toki-voki

DOJILJA, a ne: doilja

ŽANDAR, ali i: žandarm

ŽLIJEB, a ne: žljeb

ŽLIJEZDA, a ne: žljezda

ŽMIGAVAC, a ne: migavac

ZALOG, ali i: zaloga

ISPRAVKA, ali i: ispravak

IZVINIO SAM SE, a ne: izvinuo sam se

JEFTIN, ali i: jevtin

JUN, ali i: juni

JUL, ali i: juli

KAIŠ, a ne: kajiš

MAGACINER, a ne: magacioner

MILICIONAR, ali i: milicioner

MILIONAR, ali i: milioner

MINUT, ali i: minuta

NAJRADIJE, a ne: najradje

NAOČARE, ali i: naočari

NASUMCE, ali i: nasumice

NAVEČE, ali i: navečer

NEPRISTRASTAN, a ne: nepristrasan

NEUMJESTAN, a ne: neumjesan

NEZAVISAN, a ne: nezavistan

OPREDJELJENJE, a ne: opredeljenje

PEJZAŽ, a ne: pejsaž

PIŽAMA, ali i: pidžama

POLIVINIL, a ne: poluvinil

RASELJENJE, a ne: raselenje

PSALAM, a ne: psalm

RADUJE ME, a ne: radujem se

REVNOSTAN, a ne: revnosan, ali – REVNOSNA, a ne: revnostna

ROBUSTNI, a ne: robusni, ali – ROBUSNA, a ne: rubustna

SVE, a ne: svo /sve selo, a ne: svo selo/

SCENARIO, a ne: scenarij

SKALPEL, a ne: skalper

SMJESA, ali i: smješa

S OBZIROM, a ne: obzirom

STAMBENI, a ne: stanbeni

STRANPUTICA, a ne: stramputica

UJUTRO, ali i: ujutru

UMJESTAN: a ne: umjesan, ali – UMJESNA, a ne: umjestna

UPOSLEN, ali i: upošljen

U POVODU, ali i: povodom

UKRADEN, a ne: ukradjen

CILINDAR, a ne: cilinder

CVILJETI, a ne: cviliti

ČAK ili ŠTA VIŠE, a ne: čak šta više /pleonazam/

ČARŠAV, a ne: čaršaf

ČERNOBILJ, a ne: Černobil

ČISTIJI, a ne: čišći

ČUDOVIŠTAN, a ne: čudovišan, ali – ČUDOVIŠNA; a ne: čudovištna

ŠRORTS, a ne: šorc