BIOGRAFIJA

 Hermanu  Heseu (1877-1960) bilo  je  cetrnaest  godina  kada  je  u  njemu  sazrela  odluka  da  ce  "biti  ili  pjesnik   ili  nista ". Prema  odluci  roditelja  trebalo  je  da  bude   svestenik,ali  on  bjezi  iz  cuvenog  sjemenista  u  Maulbronu.  Kao  djecak  pokusao  je  izvrsiti  dva  samoubistva   te  su  roditelji  bili primorani  da  ga  vode  u  dusevnu  bolnicu.Pisma  koje  je  te  godine  pisao, potresni   su  dokumenti  ocaja, potresa  i  nemoci. Poslije  izlaska  iz  bolnice  vodio  je  izdavacku  kucu  u  Kalvu. Za  vrijeme  segrtovanja  u  knjizari  Herman  je  objavio  prvu  zbirku  pjesama. Iste  godine  objavio  je  i  prve  prozne  radove.Hese  je  odrastao  sa  knjigama  i  sa  njima  je  proveo  najveci  dio  svog  zivota; nikada  se  ljubav  za  knjigu  u  njemu  nije  gasila.Ali  knjizarstvom  se  bavio  samo  da  bi  imao  od  cega  da  zivi.Nakon  mnogih  bura  i  zrtvi  postigao  je  svoj  cilj: postao  je  knjizevnik.Prvi  svjetski  rat  dovodi  do  velike  prekratnice  u  Heseovom  zivotu. Iz  najdubljeg  ubjedjenja  pise  clanke  i  rasprave  protiv  rata. Posljedica  toga  je  da  mu  vecina   njegovih  citalaca  okrece  ledja.Zvanicna  Njemacka  bojkotuje  Hesea. Njemacki  knjizari  sklanjaju  njegove  knjige  iz  izloga  i  sa  rafova    svih  radnji. Oceva  smrt  i  sve  izrazanija  bolest  njegove  zene  i  najmladjeg  sina  doveli  su  ga  do  ivice  nervnog  sloma. Tada  odlazi  na  Jungovu  kliniku  i  psihoanaliticku  terapiju. Tu  se  Heseu  otvaraju  neki  novi, nesluceni  svjetovi. Njihov  odraz  ce  od  tada  da  se  provlaci  kroz  sva  njegova  djela.Otudjen  od  svojih  citalaca Hese  pored  nekih  eseja  i  svoj  roman "Demijan "  objavljuje  pod  pseudonimom  Emil  Sinkler. Knjiga  nalazi  na  veliki  odjek  kod  razocaranih  ratnika  po  povratku  iz  izgubljenog  rata.Jos  tada  se  pokazalo  da  je  neobicno  omiljen  kod  mladih dok  stariji  zauzimaju  vise  odbojan  stav, upravo  zbog  njegovog  velikog  uticaja  na  omladinu. Upravu  tada  pocinje  da  se  raspada  njegov  brak, a djeca  mu  odlaze  kod  prijatelja. Tada  opet  odlazi  kod Junga  na  seanse. Bilo  je  to  vrijeme  siromastva  i  tuge, ali  ispunjeno  stvaralackim  radom. Uporedo  sa  knjizevnim  radom  bavio  se  i  slikarstvom. U  to  vrijeme  neumorno  pise " politicke "  clanke: Rat  i  mir, Istorija  svijeta,Braca  Karamazovi, Put  ljubavi, Alamansko  odjeljenje. U  februaru  1920. Hese pocinje  rad  na  Sidarti, pripovjetki  koja  je  dugo  sazrijevala  u  njemu.Dvije   godine   kasnije  postaje  svajcarski  drzavljanin   i  zeni  se  po  drugi  put. Treci  put  zeni  se  1931. Jevrejkom.Igru  staklenih  perli  objavljuje  1943.  u  Svajcarskoj, jer  su   ostala   njegova  djela  bila  povucena  iz  Njemacke. Veoma  je  znacajna  1946. kada  je  dobio  Nobelovu  nagradu, a  od  tada  se  jos  vise  kloni  javnosti. Herman  Hese  umro  je  u  85. godini, a  za  sobom  je  ostavio  cetrdeset  knjiga:   romana, pripovjedaka  zbirki  pjesama, eseja,  studija  i  rasprava, koje  su  u  ukupnom   tirazu  od  trideset  miliona  primjeraka  rasirene  po  cijelom  svijetu. Njegove  knjige  prevedene  su  na  40  jezika.