NIRVANA
Nocas
su me pohodili mrtvi,
Nova
groblja i vekovi stari,
Prilazili
k meni kao zrtvi,
Kao
boji prolaznosti stvari.
Nocas
su me pohodila mora,
Sva
usahla, bez vala i pene,
Mrtav
vetar duvao je s gora,
Trudio
se svemir da pokrene.
Nocas
me je pohodila sreca
Mrtvih
dusa, i san mrtve ruze,
Nocas
bila sva mrtva proleca,
I
mirisi mrtvi svuda kruze.
Nocas
ljubav dolazila k meni,
Mrtva
ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni,
smrcu zagrljeni
Pod
poljupcem mrtvih uspomena.
I
sve sto je postajalo ikad,
Svoju
senku sve sto imadjase,
Sve
sto vise javiti se nikad,
Nikad nece – k meni dohodjase.
To
su bili umrli oblaci,
Mrtvo
vreme s istorijom dana,
Tu
su bili poginuli zraci,
Svu
selenu pritisnu nirvana.
I
nirvana imala je tada
Pogled
koji nema ljudsko oko,
Bez
oblaka, bez srece, bez jada,
Pogled
mrtav i prazan duboko.
I
taj pogled, k`o kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na
buducnost, na prostor daleki,
Na
ideje, i sve misli nove.
Nocas
su me pohodili mrtvi,
Nova
groblja i vekovi stari,
Prilazili
k meni kao zrtvi,
Kao
boji prolaznosti stvari.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |