Zašto je potrebna bijeda svijetu?

Otkada je svijeta i vijeka, bijeda postoji. Niko ne pamti doba ni vrijeme, čak ni "učiteljica života", da je postojalo a da bijede nije bilo. Ona je posljedica, a gdje joj je uzrok? Logičnog odgovora nema. Zna se samo da je ona dosad mnogo života odnijela, mnoge usijane glave ohladila, a i mnogo mudrosti podarila. Patnja joj je glavna osobina, a dostojanstvo sporedna (bez koje se i može, eto, kad se već može bez svega) ali muka i patnja su neminovne. Ljudi kojma je ona breme, u svakom pogledu su specifični. Izraz lica im odaje borbu sa sudbinom, stalnu napetost spremnu za okršaj, ili poniznost ili, dostojanstvo. Taj izraz može biti svakakav, ali uvijek teži samo jednom-kako skinuti toliko breme bijede sa svojih okorenih i umorenih leđa. Da li je ona ovozemaljsko otijelotvorenje nebeskog pakla? Oni koji su je spoznali misle da jeste. Ali ona je možda još i gora! U paklu se ispaštaju grijesi, a ona vam ostavlja mogućnost da pored ispaštanja počinite još grijehova ako joj podlegnete ili ostanete dostojanstveni i prepustite se smrti. Sa bijedom se nikad ne zna. Ona tjera ljude da čine nemoguće, mijenja svijet, mijenja boje, prirodu, sve! NJene snaga je neizmjerna! Ali zašto, zašto, zašto nam je potrebna? Možda zato da nas budi na vrijeme, podsjeti na obaveze, da nas vaspita? Ne zna se. Izgleda da je svevišnji Bog shvatio da nije stvorio savršen svijet, pa mu je poslao slijepu bijedu da ga usavrši i odabere one koji će pored njega.

Vrijedi li o patnji govoriti?

Kažeš li čovjeku o svojoj patnji jedan će ti pomoći, drugi će te sažaliti,      treći će ti odmoći, četvrti će te ignorisati, peti ti poželiti pomoć, šesti će te saslušati, sedmi prezreti, osmi će se obradovati, deveti će te ismijati, deseti zaplakati, . . . Ne vrijedi! Nju treba pretapati i kaliti, od nje čak i umjetnost stvarati, ali na prazno o njoj govoriti, ne! Ona je kao užeglo gvožđe kojeg se prihvatiš ili ti ga bace u ruke. Ali može nešto postati od nje, budeš li se sa njom pravilno nosio. Ne hvataj je se odmah već je osmotri sa svake strane, a kad se krene hladiti ne dopusti da od nje ne ostane neka nakaza, nego je pretoči u nešto poučno! Na kraju ćeš završiti zahvaljujući joj i čak je voljeti.

Može li ljubav zaista pobjediti sve?

Iskonska i istinska ljubav pomaže da se umre u miru, zadovoljan i sobom i svojim životom.Ona je lijek, izvor ideja i pokretač ljudskih akcija. Viječna tema umjetnosti i krajnji cilj života. LJubav je raj ovozemaljskog svijeta koja ne donosi sve patnje, ali ih mnogo olakšava. I kao krajnji, najviši,  najčistiji produkt ljudskog bića da li moče pobijediti sve? Da.

Da li je smrt samo san o životu, san o tome de se možete jednom probuditi i zbacivši svoj pokrov od kamena osloboditi se?

Smrt je san o životu samo onima koji "ovaj" život provode spavajući. "Ovaj" život je pun ljepote, prilika i radosti, samo zavisi koliko smo spremni uložiti da to dokažemo. Ružne i loše stvari se primjećuju odmah, takve su po prirodi. NJihovo lice nek' nas ne parališe i nek' ne prikuje za sebe naš pogled. LJepote ima neizmjerno, samo da ju je primjetiti-evo putokaza: ljubav i rad!

Ali glavni uzrok "mrtvog sna" kojim ljudi provode "ovaj" je nedostatak samokritičnosti. A "mrtvi san" je stanje u kom se istinska ljepota ne može spoznati. Vizija ljepote ljudi koji spavaju je materijalno bogastvo i fizički užici tačno isplanirani i zabilježeni u organizeru. Ti ljudi nisu svjesni da su u procesu, ali neka, biće vremena i da shvate.

Trebali od tuđe nesreće okrenuti glavu jer i vas "odviše boli" da je gledate?

Svi ljudi su braća po nesreći i patnji. LJudi koji pate govore jednim jezikom, koji će svako progovoriti kad tad. Okrenete li glavu od svog brata, okrenuli ste je i od sebe, svih drugih ljudi i od Boga. Shvatite da ste onda izgnanik vrijedan prezira! Pomognete li njemu, pomoćite te i sebi! Ruka ruku mije, a nije li tako, ono ljudsko, što bi trebalo da je u vama, isparilo je! Potrudite se da vam to dopre do svijesti prije nego . . .