DJURA JAKSIC(1832 - 1878)
DJURA JAKSIC
(1832 - 1878)
Djura Jaksic je rodjen u Srpskoj Crnji, u svestenickoj porodici. Posto dvaput bjezi iz trgovacke skole u koju ga otac upisuje, zavrsava tri razreda gimnazije, a potom uci slikarstvo u Temisvaru, Becu, Pesti, Minhenu i Velikom Beckereku. Nije stekao sire opste ili knjizevno obrazovanje, jer je sav bio usredsredjen na slikarstvo kao poziv i rano je poceo da slika po narudzbi i tako obezbjedjuje egzistenciju. Iz Vojvodine prelazi u Srbiju, uciteljuje po zabitim selima. Nemiran duh, netrpeljiv i prgav, vjeciti bundzija - Jaksic je svuda dolazio u sukob sa pojedincima, drustvom, vlastima. Stalno je premjestan, otpustan iz sluzbe, sudski gonjen zbog svog knjizevnog rada ili misljenja. Posljednjih godina radio je kao korektor Drzavne stamparije u Beogradu. Umro je od tuberkuloze u Beogradu.
Iako mu je zivot bio ispunjen trzavicama, neprilikama, nemastinom i bolescu, ostvario je obimno knjizevno djelo: oko sto pedeset lirskih i epskih pjesama, cetrdesetak pripovjedaka i tri istorijske drame. U lirskoj poeziji je ostvario tematsko bogatstvo i najveci umjetnicki domet, iako je objavio samo jednu knjigu pjesama. Ove su pjesme iskrene i dozivljene, odlikuje ih slikovitost i muzikalnost, snazna osjecanja i bogat izraz, poetski zanos i egzaltirani ton. Siroka je lepeza njegovih poetskih motiva: ljubavne pjesme (Ljubav, Koga da ljubim, Na nocistu), elegije (Na Liparu, Ponoc), rodoljubive (Padajte braco, Otadzbina), opisne (Kroz ponoc, Vece), socijalne (Ratar, Svalja), polemicke (Cutite, cut'te, Jevropi), satiricne (Otac i sin) i vinske (Mila).
Pripovjedacki rad Jaksicev dosta je obiman: objavio je za zivota cetiri knjige. Neujednacene su vrijednosti, romanticarski intonirane, sa realistickim elementima i mracnim naturalistickim slikama, ali sa pokazanom piscevom sposobnoscu za tananu psiholosku analizu. Tri su tematska podrucja najobuhvatnija: idealizacija proslosti i junaka (Sin sedog Gamze), socijalne teme sa realistickim prikazom savremenog zivota (Sirota Banacanka, Cica Toma), satiricne pripovijetke (Komadic svajcarskog sira, Pokojnoj cenzuri). Jaksiceve istorijske drame pisane su romanticarskim nadahnucem istorijskom prosloscu i bile su vrlo popularne u pozorisnom zivotu onoga vremena. Nejednake su umjetnicke vrijednosti: Seoba Srbalja, Jelisaveta, kneginja crnogorska, Stanoje Glavas.
Djura Jaksic je osobeni temperament. Bio je nezadovoljan sobom i svijetom. Njegova poezija je najrjecitiji izraz ovog dvostrukog sukoba - zato je ta poezija i najbolja, jer je iskrena po iskazanim osjecanjima i originalna po odabranoj sadrzini: u njoj nema nicega tudjeg, nicega preuzetog ili izvjestacenog. Njegov zivot je proticao u ponositom prkosu, titanskoj upornosti, u borbi protiv svega sto je izvan njega, ali i u njemu. Jaksicevo stalno lutanje i nesmirivanje; nezadovoljstvo sredinom u kojoj zivi i ljudima sa kojima zivi; njegova napregnutost, prometejski ponos - sve je to izraz bajronovskog tipa stvaraoca. Bajronizam je svoj potpun izraz dostigao u pjevanju Djure Jaksica.
 |
 |
 |
 |
 |
 |