1 MOZE LI SLOBODA DA ZAMIJENI SRECU?
Da ili ne?Cini mi se da se ovim malim rijecima isuvise dobija na jednoj a ujedno isuvise gubi na drugoj strani.Zasto ne postoji neka druga rijec koja bi ublazila i priblizila prazninu izmedju dve suprostavljene?Mozda bi tako nas Onjegin pronasao sebe u ovom teatru sjenki koje je neko nazvao zivot.
Isuvise je bilo i biva "slijepih putnika"poput naseg Onjegina(sjetimo se samo Cajlda Harolda}koji su svoje zanesene glave,zeljne novog,drugacijeg,nosili na ramenima,ne mogavsi se skrasiti nigdje.Oni su od onih ljudi koji sun ili isuvise nemarni ili isuvise lijeni da se uhvate u kostac sa sopstvenom licnoscu.Nas Evgenije vjesto izbjegava svaku odgovornost.Ostavio ju je da truli tamo negdje u moru dosade i ucmalosti.Da,zaista je iznenadjujuce lako igrati svoju povrsnu ulogu,zavaravati se.Mozda tu i ima nekog zadovoljstva ali laznog,trenutnog.I okorelog ubicu je strah kada ostane sam sa svojim mislima.Ne moze covjek stalno glumiti a da mu se jednog dana ne pocijepa kostim.
Eto,nasem Onjeginu se silom prilika otrcalo odijelo.Pohrlio je,jadan,onako pokajnicki da ugrabi svoju srecu ali ,avaj,bijase isuvise kasno.Nas Onjegin se izgubio medju nevidljivim putokazima slobode i dobrano zakasnio na svoj poslednji voz.Isuvise kasno je shvatio da, ma koliko to izgledalo tako,sloboda nikad ne moze u potpunosti da odmijeni srecu!
2 SUKOB VRIJEDNOSTI(IMA LI POBJEDNIKA?)
Ovo djelo je svojevrsna enciklopedija ruskog narodnog zivota,obicaja i morala.Puskin je na maestralan nacin predstavio ruskog covjeka toga doba:Tatjanu kao simbol nezatrovane,prirodne i zdrave Rusije s jedne i Onjegina,mladog aristokratu zagrezlog u "evropeizmu" s druge strane.
Tatjana je odrasla u staroj,patrijarhalnoj sredini,zadojena dadiljinim pricama,okruzena jednostavnoscu ruskog seljaka i prirodom koja je plijenila svojim mirom i skladom.Sve je to doprinjelo da se u njoj izvaja cista,nevina,pomalo naivna dusa ali svjesna sebe i svoje casti.S druge strane Evgenije je trosio mladost po balovima,sjedeljkama,medju laznim licima,pretvarajuci se kao i oni.Bilo je to doba kada je ruska aristokratija tezila da usvoji sve sto je "evropsko" a pritom gubila svoju dusu i samosvijest.I mladi Onjegin je kopnio u kandzama tog modernog drustva prepunog licemjerja i pretvaranja.Podsjeca li vas Onjegin bar malo na sve one nase pokondirene tikve i gospodje ministarke?A Tanjin lik,podsjeti li vas na prela,gusle,kola,ukratko dah prohujalog vremena?Suvise je nepravedan taj sukob Davida i Golijata.Suprotno biblijskoj prici ovdje je pobjednik ujedno i porazeni i obrnuto.Naravno zavisi s koje strane to posmatrate!Gledano s moralnog stanovista morali bismo dati glas gaju i pticama odnosno Tanjinoj Rusiji koja iako surova u nekim aspektima plijeni svojom dusom,cistotom i ljepotom.
|
|
|
|
|
|