Bilješka
o piscu
Vasko
Popa (1922-1991) je učinio oštar zaokret u savremenoj srpskoj poeziji
ranih pedesetih godina. To se dogodilo 1953. godine kada se pojavila Popoina
zbirka pjesama Kora, pjesnička knjiga neobične sintakse, sadržine
i forme. U literarnoj atmosfeni socrealističkog pjevanja i pripovijedanja
koji su bili dirigovani dnevnim potrebama aktuelne politike i ideologije, pojava
Kore djelovala je kao radosno pjesničko otkrovenje, ali još više kao šok.
Radovala je one koji su stremili modernom pjesničkom izrazu i njegovom
oslobođenju od dogmi i recepata; porazila je one čiji horizont očekivanja ova knjiga nije zadovoljila: za njih je ova
poezija bila nerazumljiva i besmislena jer njihov lijeni duh nije bio spreman da
zađe dublje od prvog nivoa razumijevanja i tamo pronađe prava značenja
i smislove. Tipovi poezije su se neumitno kretali ka modernom izrazu i jednom
zaorana brazda nije se mogla zatrpati i poništiti. Poezija Vaska Pope,
najavljena knjigom Kora stalno je išla uzlaznom linijom dalje razvijajući
pjesnički program iz Kore.Tako je Popa postao preteča ne samo moderne
srpske poezije, nego i vodeća ličnost savremene srpske poezije, koja
je obilježila epohu i odredila pravac daljeg razvoja poezije.
Popa
ima pozitivan odnos prema tradiciji koja je mogla da bude podsticajna i
plodotvorna, na prvom mjestu je poezija Momčila Nastasijevića, drugi
izvor podsticaja bilo je nadrealističko iskustvo: odbacio je bahatost
izraza i forme ali je prihvatio iracionalno i humor. Treći inspirativni
izvor bio je folklor,fantastično i grosteksnog sagledavanja svijeta,
predmetnosti i ljudske egzistencije.
Tjeskoban
i monoton život savremenog čovjeka je predočen u poeziji Vaska
Pope.Svijet nije ništa nego Nepočin-polje- arena sveopštih suprotnosti i
sukoba. Odatle obilje apokaliptičkih, kosmoloških i metafizičkih
vizija, koje će ovu poeziju učiniti filozofskom i metafizičkom.
Inovativnost
poezije Vaska Pope najviše je ostvarena na jezičkom planu. Jezik je
jednostavan, kolokvijalan, pun prozaizama i idiomatskih izraza. Izraz je eliptičan,
jezgrovit, aforističan i gnomičan. Davno je rečeno da riječima
treba da bude tijesno, a mislima prostrano. Kod Pope nema obilja riječi ali
ima bogatstva i svježine riječi. Međutim, te riječi su stegnute
sintaksičkim redukcijama, a iz tog proističe bogata misaonost i
asocijativnost. To je bio novi kvalitet koji je ušao u našu poeziju.
Vasko
Popa je vrlo plodan pjesnik- objavio je osam knjiga pjesama: Kora (1953), Nepočin-polje
(1956), Sporedno nebo (1968), Uspravna zemlja(1972), Kuća na sred druma
(1975), Živo meso (1975), Vučja so (1975), Rez (1981). Objavio je tri
antologije: Od zlata jabuka-antologija narodnih umotvorina, Urnebesnik-
antologija poetskog humora, Ponoćno sunce- antologija pjesničkih snoviđenja.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |