LITERARNI RAD

Sve slobode,slobode unutar odredjenjih kodeksa o postizu se, prema Hemingwayu,sto cistijim saobrazavanjem sa tim kodeksima.I bludnica ce imati svoj kodeksa,i umjetnici,i borci,i ubice,i ribari a i pisci.Kao sto je svakom dostupna ljubav tako je savkom moguctrenutak slobode,u svim slojevima,i on nije drustvena privilegija,nego moguce osvjetljenje pojedinca uz njegov sopstveni napor.To je sredstvo kojim se suprodstavlja smrt.Ko ne napravi taj napor,on je promasio kao na primer junak «Zeleni brjegovi Kilimandzara» cijaje duznost bila da pise.Svako treba da uradi svoju stvar kako treba bez obzira da li ima srece.Kod njegovog glavnog lika u romanu «Starac i more» starca Santijaga koji se upucuje sam na pucinu,kaznjivo daleko i kaznjivo sam,on,razgovarajuci sa sobom govori nesto sto ukazuje na samu etiku Hemingwaya: «Samo ja vise nemam srece.Ali ko zna?Mozda danas.Svaki dan je jedan novi dan.Bolje je biti srecan.Ali ja bih radije da budem precizan.Onda kad sreca dojde,ti si spreman»
Iz ovog stava kao da je potekla i toliko naglasavana i toliko kritikovana stalna tezina Hemingwaya za tehnickim savrsenstvom onoga sto radi.I to je bila posljedica njegove potrebe za osjecanjem neporazenosti.Tako je trijumfovala jedna osobena umjetnost-predmetna,tvrda kao metal,oslobodjena vjekovnih naslaga opisa,ociscena od tumacenja.Kod njega se rodila regenerativna umjestnost.Za tu umjetnostkoristi imenice kao vrstu rijeci najblizu stvarima,da bi naglasio trenutak i tok,on imenice vezuje obicnim vezama.Predmet pocinje da bude u sredistu paznje .Prisustvo tog novog stila osjetilo se u sirom smislu u cijelom svijetu i ti njegovi rezultati su koristeni i zloupotrebljavani od strane svih.
Hemingwayeva predmetnost i trenutacnost vodila je ne samo ka novim jezickim trazenjima i pronalascima nego i ka kompozicionim novinama.Vecina pripovjedaka i romana odigrava se u kratkom ili sasvim kracem vremenskom roku.Zatim,u svom stalnom razvijanju i rastu Hemingway je isao za onim najjednostavnijim drevnim oblikom. «Sunce se ponovo radja» je rana,malo suvise slozena,romansa o vjecitoj i neostvarenoj ljubavi,o ljepoti ceznje i ceznji za ljepotom i harmoniji.A svoje posljednje iskustvo i najvisu eticku poruku Hemingway je ostvario otvoreno i nedvosmisleno,svojim remek-djelom «Starac i more».Tu je trijumfovala umjetnicka efikasnost i zanatska kompetentnost: kada mu se sreca ukazala,bio je spreman.Stvaralacki akt borbe i ponekad pobjede nad haosom,musko je i muzevno suocavanje pisca sa smrcu i razaranjem,a muzevna je ovde i vjera u nadzivljavanje kroz umjetnost.