DOSTOJEVSKI,FJODOR MIHAILOVIČ(1821-1881),rođen je u Moskvi.U Petrogradu je završio vojno-inžinjersku akademiju i neko vreme bio u službi kao poručnik.Njegov prvi roman Bedni ljudi(1847)svojom dubokom misaonošću i tananom psihološkom analizom nagovestio je velikog stvaraoca.Blistavi početak prekinut je nasilno-Dostojevski je uhapšen kao pripadnik revolucionarnog kružoka Petraševskog.Bio je osuđen na smrt,ali je smrtna kazna u poslednji čas ublažena progonstvom u Sibir(1849),gde je proveo 4godine u okovima.Robija je slomila Dostojevskog,ali,kako će se kasnije pokazati,ona će biti klica dubokog religioznog i mističnog iskustva kojim će on postati najdublji tumač pravoslavne hrišćanske misli.Njegov povratak u književni život označio je roman Selo Stepančikovo i njegovi stanovnici(1860),a dva sledeća romana-Zapisi iz mrtvog doma i Poniženi i uvređeni(1861)ponovo ga svrtavaju u vodeće ruske pisce.Njegov materijalni položaj posle povratka iz progonstva bio je izuzetno težak.Uvek u dugovima,morao je ispunjavati rokove i oduživati već potrošeni novac.U takvim uslovima nastao je roman Zločin i kazna(1866),koji mu je donio slavu,ali ne i novac("Za napisani deo romana ja sam dobio 2000rubalja,ali ih nisam primio,...ja sam samo potpisivao račune,a primili su ljudi kojima sam dugovao..."-piše jednom prijatelju).U istim uslovima nastali su i ostali njegovi radovi,među njima i remek-dela svetske književnosti:Idiot(1868),Zli dusi(1871),Mladić(1875),Braća Karamazovi(1879-1880)i dr.