Mala moja iz Bosanske Krupe

 

Bilo mi je dvanaest godina,

Prvi put sam sisao do grada

Iz mog sela, tihog i dalekog,

Kad susretoh tebe iznenada.

Eh, djecacke uspomene glupe!

Mala moja iz Bosanske Krupe!

 

Jesi li me spazila ilí nisi,

Zbunjenoga seoskoga djaka,

Svjetlokosog i ociju plavih,

U oklopu novih opanaka,

Kako zija u izloge skupe?

 Mala moja iz Bosanske Krupe!

 

Naisla si kao lak oblacak,

Tvoj me pogled za tren obeznani,

Zaboravih ime i ocinstvo,

Kako mi se zovu ukucani.

Iznevjerih poput sablje tupe.

Mala moja iz Bosanske Krupe!

 

Tekli tako gimnazijanski dani,

Uspomena na te ne ocvala,

Modra Una u proljetne noci

Tvoje mi je ime saputala.

Lebdjela si ispred djacke klupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe!

 

Brzo minu nase djakovanje,

Lagan leptir sa krilima zlatnim,

Ipak tebe u srcu sacuvah

Kroz sve bure u danima ratnim.

Ta sjecanja mogu lí da se kupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe!

 

Sad je kasno,vec mi kosa sijedi,

Gledam Unu,cuti kao nijema,

Zalud lutam ulicama znanim,

Sve je pusto tebe vise nema.

Ej, godine, nemjerljive, skupe!

Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!