Desanka Maksimovic je rodjena u selu Rabrovici kod Valjeva 1898.godine. Gimnaziju je zavrsila u Valjevu, a Filozofski fakultet u Beogradu. Svijet je dozivljavala na poseban i topao nacin. Desankinu ljubav prema zivotu prati eticki stav i filozofija morala. Desanku mnogi smatraju pesnikom ljubavi, mladosti i vedrine. Pesnikom zemaljskih lepota i plodova. U njoj, cini se,pre treba videti velikog pesnika velikih strahova i velikih sumnji. Ona je mozda najautenticniji pesnik Srbije. Ali je ona jos autenticnija kad opeva neku zemlju koja i jeste i nije; koja i postoji i ne postoji. I za koju se ne zna da li je pesnikov zavicaj ili zemlja njegovog progonstva. Prve svoje pesme Desanka je objavila 1920. godine u casopisu "Misao" i od tada ona neprekidno stvara, tako da spada u nase najplodnije pesnike.

Znacajne zbirke pjesama su:"Vrt detinjstva", "Zeleni vitez", "Gozba na livadi", "Nove pesme", "Pesnik i zavicaj" i "Zarobljenik snova".Vrhunac njenog pjesnickog stvaralastva je zbirka "Trazim pomilovanje".

Pjesma "Krvava bajka",u kojoj je opevana tragedija djaka kragujevacke gimnazije,spada u jedno od najpotresnijih svjedocenja o okupatorskim zlocinima nad nasim narodom u Drugom svjetskom ratu.

Proza i pjesme za djecu napisane su toplo i iskreno,neposredno i osjecajno. Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedacke, romansijerske i putopisne proze. "Kada su se stvarale ove pesme, izvirali su stihovi kao voda; kao da sam neku cesmu otvorila. I sama sam se cudila kako su tekli glatko neprestano....Dogodilo se ono najpozeljnije, oblik i sadrzaj su sliveni, jedno drugo isticu i dopunjuju." - kaze sama pesnikinja. Po svojoj motivskoj raznovrsnosti i bogatoj lirskoj skali od najjednostavnijih tonova do dubokih i misaonih sazvucja, lirika Desanke Maksimovic se ukazuje kao srecna mogucnost da poput vecite pesnicke senke prati svoga citaoca od njegovih prvih koraka u zivot, pa nadalje...

 Omiljene zbirke pjesama najmladjih citalaca su:"Zlatni leptir", "Reka pomocnica", "Vetrova uspavanka", "Prolecni sastanak", "Cudo u polju", "Suncevi podanici", "Pisma iz sume", "Patuljkova tajna" i "Ako je verovati mojoj baki".

Desanka Maksimovic je bila i vrstan prevodilac pjesnika koji su po izboru motiva, pjesnickog senzibiliteta i lirske melodicnosti bili bliski njoj. O prevodjenju je govorila na ovaj nacin: "Ja sam zaljubljena u jezik,u rec.U rec i nepovezanu,onu iz recnika.A covek nikad dublje ne ulazi u to blago nego prevodeci i nikad dublje ne udje u sustinu neke pjesme nego kad mora da je prevede".

Godine 1983.vratila se u rodnu Brankovinu ali ovoga puta zauvijek.Sahranjena je kraj svoga supruga Sergeja Slastikova Kaluzanina.