Junak koji dejstvuje ekstremno prelazi dosljedno do kraja onaj put kojim ostali koračaju sa strahom, kompromisima ili licemjerjem. Primjer za taj način likovnog stvaranja je lik i sudbina Ane Karenjine. Ana Karenjina živi sa nevoljenim mužem za koga se udala pod pritiskom svog društva. Živjeći sa njim Ana se bori da ne živi sa maskom zadovoljne i srećne žene iako na prvi pogled izgleda da je tako. Veliki prelom u njenom životu nastaje kad putuje u Moskvu da pomiri brata i snaju. Tada upoznaje mladog oficira Alekseja Vronskog. U trenutku upoznavanja sa Vronskim desila se nesreća, neka strašna smrt: čovjek je pod točkovima voza prosto prepolovljen. Već tada Ana je naslutila svoju smrt. U početku ona odbija Vronskog i ne želi imati vezu sa njim, ali upornost Vronskog, a i Anina želja za osloboženjem tjeraju je na preljubu. Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. Ali zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjećajima i nekada mirna i uvijek stabilna Ana, sada postaje vrlo histerčna, posesivna i sumnjičava osoba. U danima koji su dolazili ona se sve više odvajala od svijeta oko sebe i sve više vezivala za Vronskog zbog čega je osjećala čas sramotu čas grijeh. Kad ljubav između Ane i Vronskog postane realnost koju treba ili prihvatiti ili energično prekinuti, Vronski je pokušao da navede Anu da razmisli i odluči, ali je u tim trenucima primjećivao da je u Ani bilo nečega ''što ona nije mogla ili nije hjtela sebi da jasno predstavi, kao da bi, čim počne da o tome govori, ona, prava Ana,odlazila nekud, povlačila se u samu sebe, a na njeno mesto stupala druga, čudnovata tuđa žena koju on nije voleo, koje se bojao, i koja mu se odupirala. ''Na zahtjev Vronskog da ostavi muža i sina i zatraži razvod, ona,odgovara: "Ja sam svesna sve niskosti, sveg užasa moga položaja, ali to nije tako lako rešiti kao što ti misliš'' .Ona je u početku sve mogla ali ne i da se odrekne sina, da joj ga oduzmu: ''Bez sina za mene ne može biti života čak ni s onim koga volim; a ako ostavim sina i pobjegnem od njega, postupiću kao najbezočnija i najnevaljalija žena...'' U sukobu dvaju po moralnim svojstvima različitih ličnosti u Ani Karenjinoj, bitan je i uticaj sredine: što je sredina bila surovija prema Ani ona je postajala destruktivnija, i gora ličnost je sve više ovladavala Aninim bićem i tjerala je da se oprjedjeljuje za ona rješenja koja su je lagano vodila ka samouništenju. Posljedna scena u romanu, u kojoj se javlja Ana, je na željezničkoj stanici. Ana je sada duboko poremećena ličnost sa mutnom sviješću o tome da je odlučila da se ubije. Osjećajući se poražena od života i ljudi, pred očima joj se prikazuje slika čovjeka koga je pregazio voz. Ide prema stanici sa jednom jedinom željom: da i ona okonča život kao taj čovjek, da se baci pod voz sa mišlju: ''da njega kaznim i da se izbavim od sviju i od sebe''.
Tematski gledano putevi Ane i Ljevina su u kontrastu. Ana je u potrazi za ličnim zadovoljstvom, kroz romantičnhu ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeg-preljubu; Ljevinov cilj je osnivanje porodice kroz brak, odnosno društveno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh.
Neki smatraju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Ljevinovog superioriteta. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu, Ljevin nastoji pronaći svrhu u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je portret poremećaja uma; Ljevin pronalazi sklad sa ljudima oko sebe. U Ani vidimo moralni slom gradskog drštva a u Ljevinu Tolstojeve nade za buduću Rusiju.
Anu možemo posmatrati zajedno sa Doli i Kiti. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnosa rađanje djece, a ne lično zadovoljstvo. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer su one dobre žene i majke prije svega. Dok, Ana smatra seks kao lično zadovoljstvo i boji se imati još djece sa Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti to zadovoljstvo.
 |
 |
 |
 |
 |
 |