Travnička hronika

Travnička hronika (1945) je istorijski roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata, ostvaren po modelu evropskog realističkog romana. Obuhvata vrijeme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasičan roman više od bilo kojeg drugog Andrićevog romanesknog ostvarenja. Roman je ispripovijedan u trećem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Razlika između Travničke i višegradske hronike jeste u tome što se roman Na Drini ćuprija mahom zasniva fikcionalnoj   nadogradnji usmenih legendi dok je Travnička hronika nastala imaginiranjem vrlo bogate dokumentarne građe. Hronika o Travniku je beletristički sedmogodišnji ljetopis koji obrađuje vrijeme boravka stranih konzula , a završava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. Prema poetičkom pravilu koje važi za sve Andrićeve romane (izuzimajući donekle Gospođicu) i ovaj roman okrenut je istoriji. U procesu stvaranja Travničke hronike Andrić se služio bogatom dokumentarnom građom iz oblasti istorije civilizacije, etnologije i autentičnim spisima o istorijskim ličnostima koje su predstavljene u romanu. Istorija je "utkana tako reći, u svaku rečenicu (do te mjere, ponekad, da bi se mogle staviti, pri dnu stranice referencije izvora), dajući joj na taj način izvjesnu autentičnost i životnost", napisao je Mithad Šamić u studiji Istorijski izvori Travničke hronike.