Hamlet

Hamlet je tragedija Williama Shakespearea i jedna od njegovih najpoznatijih i najizvodjenijih tragedija na pozornicama sirom svijeta.  Napisana je u periodu izmedju 1600. i ljeta 1602. godine.Tragedija Hamlet nastaje prema danas izgubljenoj drami Ur Hamlet, prici  prema skandinavskoj legendi. Sama tragedija je komponirana u 5 cinova. Napisana je u drugom razdoblju Shakespearova stvaralastva, u obliku prave studije covjekove prirode, njegova morala i ponasanja. Shakespeare stvara potkraj renesanse, u vrijeme kad se mijenja covjekov svjetonazor, kada on sumnja u samoga sebe.Mjesto radnje je dvorac Elsinore. Glavni lik je Hamlet, danski kraljevic.

Hamletov je otac umro,a majka se nakon dva mjeseca udaje za Klaudija, Hamletova strica i brata pokojnoga muza. Hamlet, koji jako tuguje za ocem, kudi svoju majku sto je tako brzo posla za strica, ali istovremeno zna da mora sutjeti. Strazari mu javljaju da su vidjeli Duha pa i Hamlet odlazi da se u to uvjeri. Duh govori Hamletu da ga osveti - osudjen je obilaziti nocu, a danju biti u ognju sve dok ga plamen ne ocisti od grijeha koje je pocinio. Hamlet saznaje da je njegov otac zapravo ubijen, iako su u cijeloj Danskoj razglasili da ga je u vrtu ujela zmija. Zapravo mu je Klaudije, njegov brat, sasuo tisov sok u uho te ga gresnog umorio. Duh ga trazi osvetu, a govori mu da i majku prepusti nebu. Hamlet traga za istinom te pocinje hiniti ludilo, koje najvise pogadja mladu Ofeliju koja je u njega zaljubljena. Greskom ubija Polonija, Ofelijina i Laertova oca. Uvjerava se u rijeci duha kada daje glumcima, koji slucajno dolaze do dvora, da odglume scenu slicnu ubojstvu njegova oca te upozorava svog prijatelja Horacija da pripazi na Klaudijevo ponasanje.

 Nakon predstave uvjerava se u Klaudijevu krivnju. Kralj ga na prevaru salje u Englesku, da bi umro, ali Hamlet to otkriva i vraca se u Dansku na dan pogreba Ofelije, koja se zbog nesretnih okolnosti ubila. Hamlet i Horacije razgovaraju s grobarima. Laert, Ofelijin brat, krivi Hamleta za sestrinu i ocevu smrt i zeli se osvetiti. Poziva Hamleta na dvoboj. Laert i Klaudije odluce prevariti Hamleta- Laertov mac je otrovan, a kao dodatno sredstvo ubojstva pripremljen je i pehar s otrovanim vinom. Laert rani Hamleta, ali u dvoboju su macevi zamijenjeni. Hamlet rani Laerta. Kraljica u medjuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva. Hamlet u bijesu, bez planiranja, probada kralja. Kralj umire, Laert umire i na kraju Hamlet. Ulazi Fortinbras, koji ima prava na kraljevstvu, cudi se tolikim ubojstvima. Odlucuje dati pocast Hamletu i tregedija zavrsava posmrtnom koracTragedija postavlja pitanje biti ili ne biti koje je svako od nas barem nekada upotrijebio ili pak osjetio, otvara niz pitanja filozofskih misli i staralackih mogucnosti. Govori o osveti i nevjerojatnoj borbi za ocuvanjem ponosa. Hamlet je saznao da mu je stric ubio oca i tu pocinju njegove borbe. Hamlet cak i svoju majku na neki nacin prezire jer je iznevjerila ljubav njegova oca i udala se za njegovu ubojicu. Prezire sve zene. Tada se Hamlet razacarao i u ljubav. Jednostavno ovo je tragedija koja preskace sve barijere onoga moralnog i upucuje na borbu sa samim sobom jer Hamletova najveca bitka je s njim samim i pitanjem u njemu biti ili ne biti, uciniti ili ne, ubiti ili ne.

Prvi nastup Hamleta na sceni, odjevena u crno, i koloristicki odudara od sjaja, bljeska i bogatstva danskoga dvora, a njegov prvi solilokvij ocituje mracno stanje njegove svijesti prije prvog susreta s Duhom; Hamlet razmislja o samoubojstvu. Hamlet zali sto je Bog zabranio samoubojstvo jer ne zeli zivjeti u svijetu koji mu se cini bljutav, dosadan i beskoristan, a kao razlog zelje za smrcu, posredno spominje ocevu smrt, a neposredno i ponajvise majcinu prebrzu udaju za njegova strica, cin koji se, prema elizabetskim shvacanjima smatrao incestom."Do svog zivota uprav nimal ne drzim.""Nema nicega, gospodine, od cega bi se radije zelio oprostiti - osim od svog zivota, osim od zivota, osim od zivota."Solilokvij koji pocinje pitanjem "Biti ili ne biti - to je pitanje" najpoznatiji je i najglasovitiji od svih Shakespareovih solilokvija, ali i od solilokvija svjetske dramske knjizevnosti. Njegov pocetak "Biti ili ne biti" toliko je usao u engleski standardni jezik i knjizevnost, ali i u druge europske i svjetske jezike da ga cesto navode i ljudi koji dramu nisu ni procitali. Upotrebljavaju ga u smislu “sad ili nikad”, “uciniti ili ne uciniti”, “zivjeti ili umrijeti” i tome slicno.

U samoslovu "Biti ili ne biti" Hamlet je zamjenice ja, moj, meni zamijenio imenicama mi, nas, nama, i tako poopcio svoj osobni slucaj, podigao ga na visu, opcecovjecansku razinu: svoju sudbinu izjednacio je sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta. Izlaz iz zivotnih teskoca, razmislja Hamlet, covjek bi mogao potraziti u samoubojstvu, ali ga od takva ocajnickog cina prijeci strah od zivota poslije smrti "u zemlji neotkrivenoj iz koje se nijedan putnik ne vraca", a taj bi zivot mogao biti gori od ovoga sadasnjeg u kojemu covjek mora trpjeti.“I bic i prezir svijeta Nepravdu silnika, od bahatog sramotu, Prezrenje ljubavi, odlaganje pravice, Na vlast bezocnost, i grube uvrede Sto krotka zasluga ih od nevrijednih prima.”I upravo na ovome mjestu, kada slusamo ili citamo Hamletovo razmisljanje o strahu od buducega, zagrobnog zivota kao o razlogu odustajanja od samoubojstva, morali bismo se, svjesno ili nesvjesno, prisjetiti rijeci Duha koji je sinu govorio o neopisivim mukama i strahotama na onome svijetu koje su mnogo gore od muka i strahota u covjekovu zemaljskom zivotu.Odgovoriti na pitanje o tomu sto bi zapravo mogao znaciti stih "Biti ili ne biti - to je pitanje", znacilo bi otkriti srce Hamletove tajne, Hamletov rebus humanis, a to je nemoguce; no ipak je moguce naznaciti nekoliko od mnogobrojnih znacenja koje taj stih sadrzava i oznacuje, a koja nas mogu pribliziti spoznaji Hamletove dileme. Evo ih: ubiti ili ne ubiti (strica), odnosno pociniti ili ne pociniti; pociniti samoubojstvo ili ga ne pociniti; zivjeti ili umrijeti, odnosno prihvatiti zivot onakav kakav jest ili ga ne prihvatiti. Stih "Biti ili ne biti" sadrzava sva navedena znacenja, ali i mnoga druga.

Hamlet ima i povod, volju, moc i sredstva da ubije Klaudija, ali to ipak ne cini "pusta da sve spava". A kako nigdje tijekom drame ne kaze ili ne daje do znanja da bi ga ikakve vanjske okolnosti mogle sprijeciti u izvrsenju osvete, uzroke njegove dvojbe valja traziti u njemu samome, u njegovoj nutrini.Da je to zaista tako, Shakespeare je pokazao na primjeru trojice mladica kojima je ubijen otac - Hamletu, Laertu, Fortinbrasu - upotrijebivsi svoju prokusanu tehniku usporednih ili visestrukih zrcala. Jukstaponirajuci, stavljajuci u opoziciju, slucaj dvojice mladica kojima je ubijen otac, Hamleta i Learta, Shakespeare neizravno ali nedvosmisleno kaze: a sto bi tek bio ucinio prijestolonasljednik Hamlet, ljubimac danskoga puka, samo da je podignuo svoj mali prst. Ali Hamlet nije podigao svoj mali prst Hamlet nije mogao planirati umorstvo. Prema rijecima engleskog pjesnika i kritika Coleridgea, Hamlet neprestano stvara odluke da nesto ucini, a opet ne cini nista osim sto stvara odluke. Pa cak i onda, kad na kraju tragedije Hamlet ubija Kralja, ne ubija ga prema nekom planu, nego u nastupu gnjeva, otkrivsi da ga je Kralj, namamivsi ga u stupicu, dao otrovati.Bez obzira prihvatimo li freudovsku interpretaciju Hamleta ili ne, nuzno je spoznati da to djelo kao tragedija ni u kojem slucaju nije iscrpljeno tumacenjem motiva njegova junaka. Hamlet nije tek lik u nekoj klinickoj povijesti bolesti, nego je tragicni junak velikih i nezaboravnih razmjera. Njegov razvoj od tipicnog renesansnog uvjerenja da se svijet nekako moze popraviti, pa do filozofskog, gotovo fatalistickog prihvacanja ljudskih ogranicenja, ljudskog neznanja i uzasne cinjenice smrtnosti, ne predstavlja samo kritiku svjetonazora ranije renesanse, vec i misaoni komentar stanja covjeka u sva vremena i na svim mjestima.

homepage