ZAKLJUČAK 

P o z n a t a je Engelsova izreka da je prelaz iz matrijarhata u patrijarhat, u zori civilizacije, bio "svjetskoistorijski poraz ženskog pola". Tada je "muškarac prigrabio kormilo i u kući, žena je bila lišena svog dostojanstva, podjarmljena, pretvorena u robinju njegove pohote i puko oruđe za rađanje djece". Dok postoji iskorištavanje čovjeka od čovjeka, makar samo u seksualnom smislu, ne može biti ljubavi među polovima, a onda ni sasvim normalnog i zdravog odnosa među njima. Zato je potpuna humanizacija odnosa polova moguća samo uz potpunu socijalizaciju opštih međuljudskih odnosa. Nizak materijalni standard, a naročito neprestalno oskudijevanje u osnovnim sredstvima za život, održavaju ljude u kulturnoj bijedi i neznanju. Uporedo s tim i njihova emocionalna razvijenost ostaje kržljava, pa je i njihova sposobnost za unošenje osjećajne nadogradnje u polni život srazmjerno mala. Stoga je za podizanje seksualne kulture čovjeka, tj. za unošenje što većih osjećajnih vrijednosti u odnos polova, potrebno podizanje čovjekove opšte kulture. Ovo opet nije moguće bez porasta ekonomskog standarda. Zato usavršavanje polnog života čovjeka i odnosa među polovima mnogo ovisi o napredovanju društvenog uređenja i poboljšanju proizvodnih odnosa među ljudima. Polna ljubav je jedini prirodni razlog za osnivanje životne zajednice dvoje ljudi koja će se temeljiti na osjećajnoj i libidnoj povezanosti dvoje ljudi i predstavlja jedinu garanciju da će brak biti uspješan, sretan i trajan. Brak je srž porodice, pa o kvalitetu odnosa među bračnim drugovima zavisi kvalitet emocionalne atmosfere u njoj. Ona ponajviše utiče na oblikovanje ličnosti djece koja se rađaju u toj porodici. Tako ljubav bračnih drugova postaje polaznom tačkom zdravih i skladnih međuljudskih odnosa u porodici, te pravilnog i konstruktivnog odgoja mladih. Ljudi koji uživaju blagotvoran uticaj ljubavi izražavaju i u svom opštem ponašanju životno zadovoljstvo, zrače vedrinom i optimizmom. Polna ljubav čini ih boljim prema drugim ljudima, povećava njihovu socijalnost i otklanja razloge da budu razdražljivi, agresivni i nepodnošljivi. Uz to ona unosi u njih i veći radni elan, pa njihovu djelatnost čini produktivnijom. Sve to govori o tome da je ljubav među polovima vrlo korisna ne samo za pojedince nego i za širu društvenu zajednicu. U romanu "Proljeće Ivana Galeba", Vladimir Desnica podstiče muškarce da u vlastitom interesu prihvate žene sa više osjećaja, poštovanja i priznavanja njihove vrijednosti nego što to obično čine : "U ženama ćeš naći dobre prijatelje i saveznike, bolje i nesebičnije nego među ljudima. Žene su bolji dio čovječanstva. Ako ti među ravnodušnim, sobom zaokupljenim ljudima neko pruži ruku da te izvuče iz neprilike, to će uvijek biti žena. Ona će imati kudikamo više shvaćanja za tvoje bubice, za tvoje bolećivosti. Njima će biti privlačno i zanimljivo ono isto što će muškarci smatrati ili bar nazivati tvojom slabošću ili tvojim manjkom. Ono što će u očima muškarca značiti mekuštvo i histeriziranje, u njihovim će očima značiti skupocjenu krhkost tvoje građe i pravu suštu poeziju. Žene ne obožavaju baš tako "snagu", kao što se obično misli i govori. Ta famozna "muškaračka snaga" i senzualno robovanje žene daju tek privremenu, nesigurnu i uvijek pomalo uslovnu vlast nad ženskim srcima."