D. Etiološki faktor alkoholizma u adolescentnoj populaciji

Može se reći da nema oblasti socijalne psihijatrije u kojoj se toliko lutalo kao na području etiologije alkoholizma.

Ako se bilo šta može pouzdano tvrditi onda je to zasigurno od zaključaka Lamertove (1962.) studije da alkoholizam etiološki nije jedinstven fenomen, pa je stoga mnogo opravdanije govoriti o alkoholizmima nego alkoholizmu.

Etiologija alkoholizma je multifaktorijalna.

Najčešće istican etiološki faktor je trijas: 
- LIČNOST
-SOCIJALNA SREDINA
-ALKOHOL.

Neke crte ličnosti kao što su nedostastak samopouzdanja, emocionalna labilnost i socijalna nezrelost predstavljaju pogodno tlo za razvoj alkoholizma.

Isto tako i određena složenija psihička stanja poput depresije, neurotičnosti, psihopatije mogu biti put ka alkoholizmu ali ne moraju do njega nužno voditi.

Kada je u pitanju socijalna sredina tu se najčešće fokusira pažnja na porodicu, radnu sredinu i širi socijalni milje. Porodica je najmanji ali i najznačajniji element društva, npr. Pijenje roditelja, supružnika, loši interpersonalni odnosi i tome slično mogu imati značajne posljedice po mladog čovjeka.

S obzirom na složenost problema u literaturi se mogu uočiti tri teorijska pristupa u tumačenju alkoholizma:

1. biološke teorije

2. psihološke teorije

3. socio-kulturološke teorije

 

1. Teoretičari koji preferiraju biološki pristup ističu da je uzrok alkoholizma u nekom bološkom

činiocu. Tu su zastupljene tri teorije i to genetske, neurotransmiterske i metaboličke teorije.

Vršena su brojna genetska istraživanja na monozigotnim i dizigotnim blizancima, no, unatoč

nekim rezultatima koji idu u prilog genetskom tumačenju nastanka alkoholizma još uvijek

nema decidiranih zaključaka. Prema Jellinekovim istraživanjima navode se podaci da 52%

alkoholičara ima bar jednog roditelja alkoholičara. Po ovom autoru u slučaju da je jedan od

roditelja alkoholičar 20% - 30% djece takođe pokazuje simptome alkoholizma. Kada je u

pitanju transmisija alkoholizma u odnosu na polove, primijećena je mnogo veća učestalost

kod pripadnika muškog pola u odnosu na pripadnike ženskog pola. Po metaboličkim tuma-

čenjima alkoholizam je posljedica greške metabolizma. Dok neurotransmiterske teorije

sugerišu da postoji neki defekt u neurotransmisiji supstanci bitnih za prenošenje nervnog

impulsa.

2. Psihološke teorije imaju uporište u tumačenju da je alkoholizam posljedica poremećaja

Ličnosti, odnosno da je uzrok ove pojave u čovjeku, a ne u piću.

Tu su zastupljena psihoanalitička, bihevioralna i transakciona tumačenja.

Psihoanalitičari dovode u vezu probleme najranijeg djetinjstva sa kasnijim psihičkim smetnjama pa tako i alkoholizmom mladih.

Bihevioristi govore o alkojholizmu kao naučenoj formi ponašanja sa ponavljanim pijenjem

u cilju rasterećenja napetosti.

Transakcionisti posmatraju alkoholizam kao međusobni odnos alkoholičara i osoba iz

okoline kao oblik društvene igre u kojoj svako ima neku dobit.

3. Sociokulturne teorije ističu značaj socijalnog miljea u kome pojedinac živi i svih uticaja

koji iz njega proizlaze kao i značaj tradicije, običaja i pravila datog društva. Ove su teorije

suviše uopštene i neodređene i to im je osnovni nedostatak.

Alkoholizam se prema uzročnim faktorima dijeli na PRIMARNI i SEKUNDARNI.

Kod primarne forme najznačajniji etiološki činilac je jedan ili više socijalnih uzroka, dok je istovremeno struktura ličnosti manje važan etiološki činilac. Ovaj tip alkoholičara je u manjini u odnosu na sekundarnu formu alkoholizma.

U sekundarnom obliku alkoholizma pored pijenja najznačajniji etiološki faktor je struktura ličnosti ( neurotična, psihotična,psihopatska ), a socijalni uzroci su u trećem planu.

Može se govoriti i o kombinovanoj formi alkoholizma koja predstavlja kombinaciju primarnog i sekundarnog alkoholizma gdje pojedinac pod uticajem sredine rano dođe u ontakt sa alkoholom, jedno vrijeme pije umjereno, a onda u nekoj posebnoj psihičkoj situaciji počne sa redovnimpijenjem i stvara zavisnost.

Pored sličnosti sa pijenjem starijih, adolescentni alkoholizam ima i svoje specifičnosti.

Derek Rutherdorf «National Council of Alcoholism» navodi 4 uzroka zbog kojih mladi ljudi piju:

1. uticaj roditelja

2. socijalni uticaji

3. uticaj grupe vršnjaka

4. pijenje kao pomoć mladom čovjeku da se osjeća «dobro».

1. Smatra se da je životni stl roditelja najznačajniji pojedinačni faktor određvanju da li će jedno lice odlučiti da pije kao i za njegov način pijenja. Navodi se da nepotpunost porodice usljed fizičkog gubitka jednog ili oba roditelja. Što ima za posljedicu emocionalne frustracije, takođe može imati značajan uticaj u natanku alkoholizma mladih. Takođe navode se porodice u kojima dominira hladan emotivan opdnos oca ili majke, zapostavljanje djece kao i fizičko maltretiranje. Utim situacijama otac ne predstavlja privlačan model za identifikaciju i može doći do pojave negativne identifikacije kojom se objašnjava uzrok prkomjernog pijenja.

 

2. Najveć broj adolescenata počinje sa zloupotrebom alkoholakoja predstavlja reakciju na

sociokulturne pritiske , dok interpersonalni problemi utiču na produženje zloupotrebe. Npr. Socioekonomske krize, koje se naročito odražavaju na standard porodice, politički prevrati, ratovo, katastrofe i tome slično.

Treba imati u vidu da je alkohol najšire društveno prihvaćena psihoaktivna supstanca. Čak i hrišćanska crkva korištio crno vino kao simbol Isusove krvi, prilikom vjerskih obreda.

Iako dostupnost alkoholu, reklame, legalizovanje pijenja na skori svim mjestima mogu biti inicirajući faktor pijenja, tako da se danas ne može govoriti o kritičnim profesionalnim zanimanjima. U pojedinim mjestima postoji vjerovanje da je vino odlično sredstvo za suzbijanje malokrvnosti ili vjerovanje da je čašica žestokog alkoholnog pića odlično dezinfekciono sredstvo.

 

3. Pojedini dijelovi grupe vršnjaka mogu imati negativan uticaj. Adolescenti mogu prihvatiti

Pijenje i druga problematična ponašanja zato što pripadaju grupi što uključuje usvajanje ili imitaciju različitih i karakterističnih navika.

Uticaj grupe vršnjaka kao dio sociokulturnog miljea slabi moralne kočnice i ohrabruje pojedinca da pribjegne alkoholu, čime se u grupi smanjuje osjećaj krivnje i stvar posebna emocionalna klima.

 

4. Pijenje kao pomoć mladom čovjeku da se osjeća «dobro» pojavljuje se načešće kao model

Ponašanja pri izbjegavanju rešavanja različitih interpersonalnih i intrapsihičkih tegoba.