E. Klasifikacija alkoholizma i tipovi alkoholičara
Postoji više različitih klasifikacija alkoholizma kao i alkoholičara.
Alkoholizam je hronična i progredijentna bolest čiji se razvoj sastoji iz dvije faze:
PRETOKSIKOMANSKE I TOKSIKOMANSKE.
Pretoksikomanska faza označena je sa dva fenomena:
1. pvišenom tolerancijom - koja se manifestuje kroz upotrebu sve veće količine alkohola
bez znakova manifestnog pijanstva. Javlja se obično poslije
višemjesečnog ili višegodišnjeg pijenja.
2. osoba iz nekog psihološkog razloga koristi alkohol najčešće radi ublažavanja napetosti,
straha, neizvjesnosti...
Toksikomanska faza obilježena je fenomenima poput:
1. gubitka kontrole - osoba pije do opijanja, to je trajan fenomen.
2. alkohjolne amnezije - može biti potpuna ili djelimična, ne sjeća se događanja u periodu
pijanstva.
3. nemogućnost apstinencije - to je kritična faza poznata kao «fenomen prve čaše». Jedan
dio alkoholičara pije po sistemu dolivanja što omogućava
kontinuitet održavanja alkoholemije u krvi kao bi mogli da
funkcionišu, jer u protivnom nastupa apstinencijalna kriza
( psihoorganski sindrom ).
4. pad tolerancije (hronična faza ) - nastaje u završnoj fazi bolesti npr. Lice koje je dnevno
konzumiralo 1 litar žestokog pića često nemože da
popije više od jedne do dvije čaše.
Jedna od praktičnijih podjela alkoholizma u cilju što uspješnijeg ranog otkrivanja te brze i
djelotvornije pomoći alkoholičaru je podjela na:
1. RANI
2. SRDNJI
3. KASNI (terminalni) alkoholizam.
1. U ranom alkoholizm javljau se početne promjene u sferi ponašanja, zdravlja, porodičnom,
profesionalnom i socijalnom funkcionisanju.
2. U srednjoj fazi moguća je pojava pijenja po sistemu dolivanja, javlja se povišena tolerancija,
problemi u porodici, na poslu i uopšte u društvu. Zdravlje je oštećeno i neophodno je liječenje.
3. U terminalnoj fazi postoji potpuna fizička zavisnost, neophodno je liječenje koje duže traje i
Sa manjim je rezultatima uspješnosti
Jellinek daje sljedeću tipologiju alkoholizma (alkoholičara):
ALFA - alkoholičar pije u cilju olakšanja psihičkih i somatskih tegoba.Prisutan je pretoksikomanski
fenomen. Psihička zavisnost, pijenje prelazi dozvoljenu granicu u smislu količine, mjesta
i vremena . Ima probleme u sferi socijalnih odnosa ( svđe, sukobi u porodici, na radnommjestu...).
BETA- nema ni psihičke ni fizičke zavisnosti, postoje zdravstvene tegobe (čir, gastritis, ciroza,
polineuritis...). Piju učestalije i većekoličine alkohola.
GAMA- u ovom tipu alkoholizma postoji psihička i fizička zavisnost, povećana tolerancija, gubitak
kontrole u pijenju, zdravstvene i socijalne tegobe. Mogu da apstiniraju duže ili kraće
vrijeme.
DELTA-kod ovog tipa alkoholičara postoji nemogućnost apstinencije kao i znatno povišena
tolerancija
EPSILON-za ovaj tip alkoholizma karakteristično je višemjesečno pauziranje u konzumiranju
alkohola poslije čega slijede teška opijanja kao i psihička i fizička zavisnost, nakon
čega mogu opet da apstiniraju bez problema. Liči na temporalnu epilepsiju.
Hudolin i drugi autori smatraju da bi ovoj klasifikaciji trebalo dodati i
ZETA tip- za koji je svojstveno korišćenje substituta alkohola u slučaju nedostatka alkoholnih pića.
Dva osnovna tipa alkoholizma
Tip |
Obrazac |
Kulturološki tip |
Zavisnost |
Ponašanje |
Uzrast |
Gama |
Periodični |
Anglosaksonski |
Gubitak kontrole |
Agresivni |
Rani (mladi) |
Delta |
Svakodnevni |
Mediteranski |
Nemogućnost apsitnencije |
Mirni |
Kasni (stariji) |
Na osnovu DSM-III-R kriterijuma (American Psychijatric Association Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disoder ) alkoholizam je oštro odvojen od alkoholne adikcije
Alkoholozi danas smatraju da je osnovna razlika između adiktivnog i neadiktivnog alkoholizma ta što se kod prvog javlja isključivo psihološka zavisnost, nema težih oblika socijalne i profesionalne deterioracije. Dok je kod adiktivnog alkoholičara uvijek prisutna fizička zavisnost, gubitak kontrole u pijenju i krize po prestanku upotrebe alkohola.