U svijetu su razrađene brojne preventivne aktivnosti koje se negdje nazivaju kampanjama zasnovane su na principu uključivanja svih društvenih strktura. Njihov cilj je podizanje svijesti mladih u vezi sa upotebom alkohola.
Preventivna djelovanja trebaju biti usmjerena cjelokupnu populaciju mladih, anaročito na grupe mladih sa povišenim rizikom. Preventivne mjere mogu se podijeliti na opšte i posebne.
Opšte preventivne mjere su:
1. Kontinuirana edukacija seoske i gradske omladine tokom školovanja o alkoholizmu kao socio medicinskoj bolesti
2. kontinuirana edukacja porodice i vaspitača (nastavnici, profesori) iz oblasti alkoholizma, a posebno o ranom prepoznavanju zloupotrebe alkohola ipostupku sa mladom osobom koja pije
3. Afirmisanje zdravih oblika življenja u porodici, školi i društvu i ostvarivanje individualnih potencijala i životnih ciljeva
Posebne preventivne mjere su:
1. Prevencija alkoholizmakod različitih subgrupa alkoholizma mladih
2. Permanentan rad sa mladinma na uspješnom rješavanju pojedinih razvojnih faza životnog ciklusa
3. Rad na uspješnom prevazilaženju nerazvojnih kriza ukoliko se pojave ( gubitak člana porodice, hronično oboljenje, invalidnost, alkoholizam članova porodice )
4. Rad na poboljšanju komunikacije sa okolinom
5. Suprotstavljanje uticaju pojedinih subgrupa vršnjaka koji zloupotrebljavaju alkohol.
Prevencija alkoholizma mladih je zadatak svih društvenih struktura. Ona mora biti savremeno koncipirana i prije svega usmjerena na porodicu i školu.Škola ima veliki značaj jer može u saradnji sa porodicom i stručnjacima iz oblasti alkoholizma organizovati edukativno-preventivne aktivnosti.
U svim tim aktivnostima značajno je ko, kada i kako šalje preventivne poruke. Najadekvatniji prenosioci takvih poruka su osobe kojima mladi vjeruju, sa kojima imaju dobru komunikaciju.
To kogu biti vršnjaci, nastavnici, roditelji, ljekari, omiljeni sportisti i sl.
Mediji kao najmasovniji vid savremene komunikacije takođe zauzimaju značajno mjesto u donošenju odluka i izbora u vezi upotrebe alkohola. Uspješan porgram prevencije mora biti inidividualno, soci-kulturno kao i za supstancu specifičan.
Individualna specifičnost u prevenciji alkoholizma mladih sastoji se u prilagođavanju program i izbora onih metoda i postupaka koji su prihvatljivi i razumljivi za mlade.
Socio-kulturne specifičnosti preventivnih aktivnosti sastoje se u njihovom prilagođavanju brojnim faktorima srdine kao i kulturološkim obilježjima. Obrazovanje, religijska pripadnost, socijalni domicil, socijalni status itd. Bitno utiču na razumijevanje i prihvatanje preventivnih poruka. Npr. Mladom intelektualcu treba približiti činjenicu da alkohjol umanjuje intelektualne sposbnosti, dok njegovom vršnjaku u seoskoj srdini objasniti da alkohol ne grije već hladi organizam. Dok obojici treba objasniti da alkohol kida i njaveća drugarstva.
Specifičnost prevencije u odnosu na supstancu-alkohol , odnosi se na edukaciju o dejstvu alkohola na sve oblasti funkcionisanja mlade osobe, a naročito na procese emocionalnog i socijalnog sazrijevanja.