CRVENA ZVEZDA - PRVAK EVROPE

Crvena Zvezda je 29. maja 1991. ostvarila najveći uspjeh u istoriji jugoslovenskog klupskog fudbala. Na stadionu Sveti Nikola u Bariju Zvezda je nakon regularnih 0:0 pobijedila Olimpik iz Marselja penalima 5:3. Pobjedonosni pogodak postigao je Darko Pančev i tako oduševio hiljade vjernih navijača na stadionu u Bariju. U istoriju jugoslovenskog fudbala ušli su: Stevan Stojanović, Ilija Najdoski, Siniša Mihajlović, Robert Prosinečki, Miodrag Belodedić, Slobodan Marović, Duško Radinović, Darko Pančev, Dragiša Binić, Vladimir Jugović, Dejan Savićević( prva jedanaestorica u Bariju), Milić Jovanović, Vlada Stošić, Ivica Momčilović, Rade Tošić, Vladan Lukić, Refik Šabanadžović i trener Ljupko Petrović.

Evo kako je utakmicu finala Kupa evropskih šampiona (današnje Lige šampiona) ocijenio Karlo Kjeza, novinar visokotiražnog sportskog nedeljnika "GUERIN SPORTIVO" :

ZVJEZDANA NOĆ

Utakmica fantazmi otplesana "slow motion" u Bariju: težnje za pobjedu na pola snage, mic-mic pred vatrenom publikom koja je zaslužila mnogo više. Trener Petrović, privilegovan naviknutošću svojih igrača na penale poslije neriješenog rezultata u prvenstvu, cinično izjavljuje poslije utakmice:" Čekali smo penale!" Da bi se stiglo do jedanesteraca bio je prikazan antifudbal, osim par pokušaja čuvenih solista Ljupkovog orkestra. Prosinečki , rjeđe nego Savićević, koji je "izgubio život" pokušavajući da žonglira, i "galoper" Binić su samo iskrice koje su se pretvarale u dim pred golom Olmete. A ostatak je bio "rad" Olimpika, nesigurnog bez završnice, koji kao da se uplašio svog prvog uspjeha. I dnevnik " Le Parisien" je toga dana imao naslov "Le Barisien", a komunistički "L'Humanite" po prvi put u istoriji je crvenu boju zamijenio plavom, onom kapitalističkog Olimpika.

Getals je upotrebio najnoviju varijantu napada sa samo jednim napadačem (nedostajao je Kantona), papenom, kome je pomagao Pele. U režiji je bio Kasoni, inače štoper koji se nije baš najbolje snalazio. Najdoski je "stavio u džep" Papena, a Šabanadžović "okovao" Pelea. Furnije se nije ni vidjeo a nešto je pokušavao Amoros. Vjerovatno bi se sve drugačije odvijalo da su u igri bili Verkris, Tigana i Stojković.

Ako se prisjetimo, dosadne su bile i finalne utakmice od prije par godina: Steaua-Barselona , PSV-Benfika pa i Milan-Benfika. Ovog puta emocije su bile ispoljene do kraja, do penala. Stojanović se tu pokazao uspješniji od kolege Olmete koji ništa nije mogao da učini pri izvođenju penala od strane Pančeva, i kako Marseljci nisu uspjeli u svojoj namjeri, Kup šampiona, prvi put ide u Jugoslaviju - ekipi koja ga je i zaslužila!

                                                                                               Karlo Kjeza

a.g