Pismo
Pismo Maja kombinacija je fonetskih simbola i ideografa. Hijeroglifsko pismo Maya nam je u većini slučajeva teško razumljivo
ili nerazumljivo jer su španski sveštenici prilikom pokrštavanja spalili znatan broj kodeksa i tako nas lišili
nenadoknadivih istorijskih izvora da bi sebi olakšali posao.
Biskup Diego de Landa pokušajući proširiti hršćanstvo opisao je Mayama vjeru. Maye su bile toliko fascinirane idejom
razapinjanja boga da idući put kad je biskup došao u grad vidio je djecu razapetu na krst posvuda
. Biskup je bio toliko ljut da je naredio da se sve knjige, sav rad prevadjanja, spali. Diego se ipak kasnije
pokušava iskupiti djelom "Relacion de las Cosas Yucatan" u kojemu je napisao izvješće o Mayama s mnogo korisnih obavijesti, ali nedovoljnim za potpuno shvaćanje te civilizacije i njezinog razvoja.
Maye koriste crteže četvrouglasta oblika, glife. Ti znakovi predstavljaju stvari, životinje, bogove. Drugi glifi, nešto lakši označavaju priloge, prijedloge, pridjeve. Pisači kombiniraju glife oblikujući kratke rečenice. Možemo razumjeti trećinu njihovih glifičkih znakova, a često nam je nepoznata njihova misaona povezanost. Dešifrirano je samo 800 mayanskih ideografa (odnosno znakova od kojih svaki označuje cijeli pojam).
Maye su pisale na kori smokvinog drveta, na vlaknima agave ili jelenskoj koži koju su savijali u obliku harmonike. Spisi su dugački oko 5 m i široki oko 80 cm, a izgledaju poput albuma s listovima na preklapanje s mnogobrojnim slikama. Sačuvala su se samo tri kodeksa:Codex Dresdensis , Codex Peresianus i Codex Tro-Cortesianus . Pisani su glifima, a sadrže neke podatke o bogovima Maya.
Pismo mayskoj civilizaciji ponajprije služi za bilježenje datuma i zvijezda, zapisivanje sveštenskih proročanstava. Ponekad se zabilježi kad jedan vođa zarobi drugoga, pa kakva ženidba ili nečija smrt. Maysko sveto pismo postalo je ukrasom. Kleše se u kamen stećaka, žrtvenika, stuba. Takođe se gravira u nakit, školjke, kosti pa čak i crta na grnčariju, drvene stubove i zidove.