Za gljive je
bitno naglasiti da ih moze brati i koristiti samo osoba koja ih poznaje ali ako uvijek bere sa istog mjesta odredjenu vrstu
ili tu vrstu razlikuje od otrovnih koje su veoma slicne. Jestive
gljive su znacajne u ishrani, a mogu se susiti, konzervirati, jesti
kuhane i dinstane, nemaju holestorola. Jestive gljive, za razliku od drugog jestivog divljeg bilja, predstavljaju dobar izvor bjelancevina. Tako npr. U 100 grama gljiva (vrganja i pecurki) ima 4,2 grama bjelancevina. Gljive mogu da se nadju po pasnjacima , livadama, parkovima, u sumama ispod nagomilanog lisca, oborenih i trulih stabala, grana , mahovine itd. Ima ih od proljeca do kasne jeseni, a najvise pocetkom jeseni.
|
Po obliku i gradji razlikuju se sledece grupe gljiva: |
SMRČCI
I HRČCI -
imaju jako naborane ili uzduzno rebraste glavice sa valjkastom
supljom drskom, brasnjave povrsine. Tu spadaju: smrčci, hrčci,
jesenji hrčci, reduše. |
GLJIVE,
PEČURKE - imaju sesir i drsku. Razlikuju se dvije grupe:
|
PUHARE - prasnice su okruglasto-kruskolike, a kad sazru, cijeli sadrzaj se pretvara u prah. | KORALKE - kapice su bez sesira. Granaju se iz drske i to veoma gusto. |