Područje
sjeverne Australije, koje Australijanci nazivaju Gornji kraj ( Top End ),
pokriva
prostrana i raznolika divljina. Krševit odsijek vijuga u dužini od 500 km uz
istočni i južni kraj nacionalnog parka- to je rub visoravni Arnhemove
zemlje. Evropski istraživač Ludvig Lajhert (
Ludwig Leichhardt ) uspio je
1845. godine da pređe preko visoravni tokom epskog putovanja koje je trajalo 16
mjeseci. Krenuo je sa istočne obale u blizini grada Brizbejna.
Naišao je na
"blokove pješčara u obliku raznovrsnih fantastičnih likova" s
"vegetacijo koja
je ispunila pukotine i jarke i prekrila polovinu teškoća koje su nas čekale u
našem nastojanju da pređemo preko nje". U rub odsjeka koji je na nekim mjestima
visok i do 460 m usječeni su udoline. Tokom kišnog razdoblja preko stjenovitih
odsjeka grme vodopadi. Dva najspektakularnija vodopada su
Džim Džim (
Jim
Jim ), visoki 200 m i prigodno nazvani Vodopadi blizanci,
čija dva vodena traka
padaju s visine od 100 m visine. Nizija ispod visoravni jeste mješavina
livada, šuma i močvara, koje povremeno presjecaju mirni rukavci i rijeke.
Kakandu
je zemlja Gaguđua, aboridžinskog naroda po kome je nacionalni park i dobio
ime. Njihovi su preci došli iz jugoistočne Azije prije najmanje 40 000
godina, pošto su iz Nove Gvineje stigli kopnenim putem jer je tokom ledenog doba
nivo mora bio niži. Najveći dio parka u vlasništvu je Aboridžina,
a oni su zemlju
povjerili Upravi za nacionalne parkove i životinjski svijet.Na oko 7 000 mjesta u parku nađene su aboridžinske slikarije na stijeni, nastale tokom posljednjih 18 00 godina. Prve slikarije napravljene su tokom posljednjeg ledenog doba kada je nivo mora bio niži, a Kakandu je bio 300 km udaljeniji mod obale nego danas. Tadašnji umjetnici slikali su kengure i emue, i velike životinje koje danas nemaju svoje nasljednike. Tlo ispod Arnhemove zemlje prekrivali su more i riječna ušća, a na slikama su se u to doba prikazivale ribe poput bakalara i cipela. Mnoge slike napravljene su u stilu rendgenskih snimaka tako da se vide i kosti.
Prije oko hiljadu godina u Kakaduu su se oblikovale močvare natopljene slatkom
vodom. Uz ribe slikari tog doba slikali su dugovrate kornjače,
dugonoge guske i
žene koje prelaze preko močvare na slapovima koje odguruju motkama.
I danas
Kakandu obiluje biljnim i životinjskim vrstama. U njemu raste više od hiljadu
različitih biljaka, a istovremeno on je i veoma važno utočište za ptice.
Među
ptičiji svijetom u Kakanduu se naročito ističe crnovrata roda koja je postala
simbol sjevera Australije. Ovdje živi i 75 vrsta gmizavaca,
a jedan od njih je i
zloglasni indopacifički krokodil koji živi u slankastim ušćima,
rijekama i
rukavcima. Ti krokodili mogu narasti od 3,7 do 6 m dužine.
U Kakaduu živi i gušter
ogrličar koji izgleda zastrašujuće ali je sasvim bezopasan.Od početka 80-ih godina Nacionalni park Kakadu, koji se danas nalazi na popisu svjetske baštine, postao je velika turistička atrakcija, zahvaljujući i filmovima o Krokodilu Dendiju, čiji su neki djelovi i snimani u parku. Pažljivi posjetioci koji krenu u vožnju Zapadnim aligatorom mogu da primjete znak na kojem je ispisana ova realistična poruka: " Ulazite u božiju zemlju. Održavajte čistoću ovog mjesta."
