Michelangelo Buonarroti
Glavna stranica
Renesansa
Biografija
Galerija djela
Kviz
Autor

 

David

Dobro, možda ne baš razrok, ali malo zrikav jeste. Do ovakvog otkrica su došli kompjuterski strucnjaci koji su laserski skenirali poznatu skulpturu genijalnog umetnika. Covek koji je izveo skeniranje je profesor sa Stenforda, Marc Levoy, koji je, analizirajuci rezultate, uocio da desnim okom David gleda pravo, a levim ulevo.

Golim okom je nemoguce to otkriti jer je skulptura koja se nalazi u firentinskoj galeriji "Galleria della Accademia", previše visoka, a i nemoguce je Davidovo lice videti spreda, jer je zaklonjeno podignutom rukom ove skulpture.

Profesor Marc Levoy tvrdi da ovakva nepravilnost nije slucajna i da je od ranije poznato da Mikelandelo pribegavao nepravilnostima, asimetriji i disproporciji da bi postigao željene efekte na svojim delima. "Mikelandelo je namerno kreirao Davida na ovaj nacin. Gledajuci njegov profil sa jedne strane, vidimo pogled usmeren prema Golijatu, neposredno pre bitke. Gledajuci u drugi profil, vidimo otmeno lice buduceg kralja Izraela, koji gleda pravo ispred sebe", iznosi svoju tezu kompjuterski strucnjak.

Zašto je uopšte izvedeno skeniranje skulpture? U pitanju je deo napora da se u bliskoj buducnosti kreiraju 3D prikazi umetnickih dela, koji bi se koristili u muzejima, galerijama, ili na personalnim racunarima. Trodimenzionalni model Davida ce moci da se sagledava sa svih strana, osvetljava na željeni nacin, zumira i radi sve ono što nije moguce uraditi pri direktnom susretu sa skulpturom. Marc Levoy je covek koji je sa svojim timom, pre nekoliko godina, izumeo tehniku stvaranja trodimenzionalnih modela putem kombinovanja više fotografija snimljenih iz razlicitih uglova.

Da bi posao bio valjano obavljen, britanski profesor je u Italiju doputovao sa ekipom koja broji 32 strucnjaka (medu njima su i neki njegovi postdiplomci) i sa laserskim skenerom teškim 4 tone. U iznajmljenoj vili je ekipa radila danonocno, pišuci softver i testirajuci svoje uredaje. Zatim je usledilo obilaženje muzeja i fotografisanje Mikelandelovih dela koja ce prvi imati cast da se pojave u ovakvom formatu. Što se tice Davida, fotografije su radene u vreme kada muzej nije radio, izmedu 7 navece i 8 ujutru i snimljeno je ukupno 7.000 kolor-fotografija koje ce biti korišcene u kreiranju trodimenzionalnog modela. Ukupno 5 meseci je utrošeno na snimanje i skeniranje i drugih Mikelandelovih skulptura koje ce se takode naci u digitalnom formatu. "Trodimenzionalni model nikada ne može da zameni realno iskustvo. Ovo što radim je samo izraz mog velikog poštovanja prema Mikelandelovom delu i pokušaj da pomognem istoricarima umetnosti i obicnim korisnicima da na svojim kompjuterima uživaju u njegovim delima i proucav
aju ih na nacin koji to u muzejima ili preko obicnih fotografija nije moguce", kaže Marc Levoy.
 

Zašto je Mikelandelov David levoruk?

Svakako je svima dobro poznata monumentalna skulptura Davida, jedna od najboljih dela renesansnog vajarstva. Kada je 1501. godine firentinska opština narucila od dvadesetšestogodišnjeg Mikelandela da izradi lik cuvenog starozavetnog heroja, najpre je želela da on krasi jedan od potpornih stubova gradske katedrale. Biblijska prica o borbi izmedu Davida i Golijata predstavljala je omiljenu temu koja se u umetnosti, ali i politici cesto koristila kao primer borbe slabijih protiv silnika i pobede dobrih i pravednih nad Zlom. Mikelandelo je u potpunosti ispunio svoj zadatak izvajavši preko pet metara visoku mermernu skulpturu nagog Davida sa savršenim proporcijama muškog tela. Ona je ubrzo prerasla u patriotski simbol samostalne Firentinske republike i umesto na katedrali, našla svoje mesto ispred zgrade gradske opštine. Ono što je specificno za Mikelandelovog Davida je to da on nije prikazan na uobicajeni nacin - kao vec iskazan pobednik sa odsecenom Golijatovom glavom u rukama, vec kao prkosni borac, koji znatno jaceg i bolje naoružanog neprijatelja izaziva na dvoboj sa prackom u ruci. Za razliku od vecine umetnika koji su mu prethodili, pa i onih koji su stvarali posle njega, Mikelandelo je svog Davida prikazao sa prackom u levoj, a kamenom u desnoj ruci - dakle kao levaka. David koga je izradio Mikelandelov cuveni prethodnik Donatelo, na primer, drži mac u desnoj ruci, pa je sasvim izvesno da se radi o dešnjaku. Slicno njemu, desnorukog Davida oslikao je Andrea del Kastanjo na jednom paradnom atitu. Citav vek posle Mikelandela, barokni skulptor Đanlorenco Bernini oprobace se u istoj temi i Davida, opet, prikazati sa prackom u desnoj ruci.

Zašto je Mikelandelo insistirao da njegov David bude levoruk? Da li zato što je više cenio levake od dešnjaka ili je jednostavno želeo da ovakvom promenom svoju skulpturu izdvoji iz mase slicnih predstava? Odgovor na ovo pitanje možda možemo naci u prici o pracki.