|
Opasnost sekti:
Procjena koju neka sekta predstavlja po društvo, zavisi od sekte
do sekte. Skoro sve sekte imaju paravane koji im služe da se
maskiraju. One često
organizuju
humanitarne akcije u sukobom zahvaćenim oblastima. Tako se često
u paketu hrane i osnovnih higijenskih potrebština nađe zgodno
ostavljena literatura, koja treba da „utješi“ ratom potrešene
osobe. Često se bore i za prava žena i veće slobode što im opet
omogućuje lakši pristup ciljanoj grupi. Mnoge sekte isključuju
članove iz njihovih prijašnjih života što dovodi do razdora u
porodicama i sukoba članova sa njihovim prijateljima. Jedan od
pokazatelja opasnosti sekte jest mogućnost izlaska iz nje. Što
je iz sekte teže izaći, to je ta sekta opasnija. Uz to,naročito
štetne grupe možemo prepoznati ako ima vođu koji drži svu moć u
svojim rukama, ako je sloboda sljedbenika jako ograničena i
njihov život kontrolisan, te ako sektu finansiraju njeni
članovi, a zatim vođa ta sredstva upotrebljava u svoju korist.
Jehovini svjedoci, scijentologija, transcedentalna meditacija
i Nova Akropola su kritikovane i smatrane opasnima zbog
autoritetizma, hijerarhijske uređenosti, prinude i kontrole koju
vrše nad svojim članovima.
Kontrola pojedinca:
Jedna od najopasnijih strana sekti jeste kontrola pojedinca i
mali stepen sloboda koji mu sekta ostavlja. Nakon pristupa u
sektu, novi član mora prihvatitit pravila
koja nameće ta sekta, isključujući svaki drugi vjerski, moralni
i društveni propis. Članovi sekte su obično pripadnici nižih
društvenih slojeva, sa slabim obrazovanjem, kao i oni koji nisu
vaspitani u hrišćanskom duhu. Posebno opasne sekte se služe
specifičnim pristupom budućim članovima po kojem ih možemo
prepoznati. Obično odabiru osobu koja je izgubljena, ranjiva,
depresivna i tada joj svojim programom nude izlazak iz krize,
ostvarenje unutarašnjeg mira i sretan život. Svojom srdačnošću
privuku žrtvu i počinju sa njom manipulisati. Sekte intenzivno
posmatraju ponašanje pojedinca i uočavaju njegove slabosti, čime
im je omogućeno kontrolisati svaku njegovu misao . Među
članovima obično vlada čvrsta povezanost upravo zbog osjećaja
izolovanosti i odbačenosti od ostalog društva. Oni pridaju
izuzetnu važnost onome što smatraju kao moralno ispravan način
života.
Sekta nadzire sve svoje vjernike i kažnjava one koji se ne
pridržavaju svojih obaveza. Vodje lokalnih grupa često idu u
kućne posjete ostalim članovima.
Sektama prevladava elitizam, to jest uvjerenje da pripada “eliti
koju je Bog odabrao” i da, kao takva, jedina ima ispravne
teze i može spoznati istinu. Adventistička crkva ima učenje
prema kojem nijedan član drugih crkava i religija ne može doći
do spašenja, nego su ti ljudi osuđeni na pakao. Učenje sekti je
često spoj raznih vjerovanja iz drugih religija. Dakle sekte
uzimaju iz raznih vjerovanja ono što im odgovara.
Novi zakoni za suzbijanje sekti:
Evropski
parlament doneo je Rezoluciju o sektama. U tački 9. tog
dokumenta navodi se da odredjene sekte, čije se organizacione
strukture ne ograničavaju na pojedine države i koje deluju na
teritoriji čitave Evropske unije, stalno narušavaju prava čoveka
i čine kriminalne postupke: surovo postupanje sa ljudima,
seksualno zlostavljanje, nezakonito lišavanje slobode, trgovina
ljudima, podstrekivanje na nasilje, širenje rasističkih
pogleda... Francuska skupština je donela krivični zakon koji je
uznemirio Ameriku stavom da su sekte "trojanski konj u Evropi",
s obzirom da 95 posto sekti dolazi sa one strane "bare".
Francuska je vrlo oštro odbacila prigovor SAD da se donetim
zakonom ugrožavaju ljudske slobode i slobode verskih
izražavanja, i tvrdila obrnuto - da se njihovim delovanjem
suzbija i ograničava sloboda i pravo čak i na veru i život.
Zakonom se, u suštini, reguliše ponašanje sekti, posebno
sankcioniše sektni kriminal. Medju vrlo rigoroznim odredbama
jesu i one kojima se predvidja kazna od tri godine zatvora i
velika novčana kazna za mentalnu manipulaciju "bilo maloletnika,
bilo ličnosti sa posebnom ranljivošću zbog godina starosti,
bolesti, opšte slabosti, psihičke ili fizičke oštećenosti" kojom
se izaziva fizička i psihološka zavisnost, pa i samoubistvo zbog
tehnika koje primenjuje neki član sekte.
Ukoliko je povredu ličnosti naneo vodja sekte ili neko od
najodgovornijih, kazna je pet godina zatvora i milion eura.
Kako
pomoći osobi da napusti sektu?
Sekte pojedinca
često izoluju od porodice. U tom slučaju, ključno je da njegova
rodbina i prijatelji preduzmu sve kako bi ga uvjerili u opasnost
grupe u kojoj se našao. Kao prvo, preporučljivo je pronaći
razloge zbog kojih je osoba pristupila u neku sektu (obično je u
pitanju nezadovoljstvo ili nesigurnost). Ako se ta osoba uspije
iščupati iz „kandži“ sekte, potrebno joj je pružiti sigurnost,
ljubav, potporu, dati do znanja da je porodica spremna na
ustupke, da se želi pomoći i biti strpljivija. Osoba koja je
nedavno napustila sektu u lošem je stanju i ima simptome koji se
pojavljuju kod teških ovisnika. Stoga joj treba pomoći da se
prilagodi i živi samostalno jer se nakon izlaska boji povratka u
stvarni život. Korisno je saslušati ju i pronaći nešto pozitivno
u iskustvu koje je ponijela sa sobom iz sekte. Taj se proces
naziva rekonstrukcija. Neki zagovaraju i „deprogramiranje“,
dakle da se pojedinca preusmjeri i vrati u prvotno stanje, ali
tim postupkom moguće je lišiti ga individualnosti. Porodica nije
jedina koja se bori protiv totalitarnih sekti. Još od njihovih
početaka Crkva je upozoravala na štetne posljedice koje
uzrokuju, a od 1970-tih i država se pridružila upozorenjima.
Crkva nastoji zaštititi svoje vjernike pa često napominje
društvo da se pobrine za sigurnost građana. Njen je utjecaj
oslabio tijekom istorije tako da su današnji zakoni protiv sekti
blaži . Država pokušava pomoći u borbi protiv sekti, međutim,
nalazi se pred ozbiljnim poteškoćama zato što ne može zabraniti
rad neke sekte ako nije prekršila zakon, jer se time narušava
princip slobode.
|
|