Roman Vladana Desnice "Proljeća
Ivana Galeba"
ima veoma specifičnu strukturu, to je moderan roman, u formi
eseja, kraće rečeno: roman - esej. Radnja nije hronološki prikazana, odnosno
radnja klasičnog tipa i nije zastupljena, tu je akcenat stavljen na subjektivne
doživljaje i osjećaj glavnog lika. Pisac je samim smještajem Ivana Galeba u
bolničku sobu gdje se skoro ništa ne događa, stvorio odlične uslove za razmišljanje
i sjećanje glavnog lika. Tako da Galeb u osami bolničke sobe razmišljajući o
svom životu dolazi do svih tema koje su jako važne za ljude modernog vremena.
Samim tim, Desnica je stvorio intelektualca, a roman koji je dobio je roman
modernog vremena ili bi se moglo reći roman koji predstavlja čovjeka
intelektualca i probleme sa kojima se on suočava. Međutim, glavni lik ovog
romana je ne samo intelektualac, nego i umjetnik, što znači da se pojavljuje i
njegova umjetnička priroda koja će za posljedicu imati pojavu poetsko-lirske
crte u ovom romanu.
U samoj ličnosti Ivana Galeba leži
uzrok zbog koga je ovaj roman napisan u baš ovakvoj esejističkoj formi, a ne
po uobičajenoj standardnoj šemi klasičnog romana. Galeb govori: "Eto sam
opet odlutao! Na svakom ćošku pobjegnem sam sebi s lanca. Stalno mi se mrsi i
prekida nit. To mi je stara mana. Još iz djetinjstva. Vječito su me korili
zbog te "niti" i zbog neprestanih digresija. A ja sam se već onda čudio:
što im je toliko do te blažene "niti"! Kao da je "nit" ono
najvažnije i najbitnije što čovjek čovjeku ima da saopći! I činilo mi se
da baš u tim "digresijama" leži sama suština onog što želim da
iskažem." Baš tako što je sam junak romana sklon digresijama i skreće
od jednog razmišljanja ka drugom i prezire "nit" koju bi trebalo
slijediti i koja bi trebala povezivati pričanje u cjelinu, takva je i struktura
romana.
Karakteristično za strukturu ovog
romana je i prisustvo analize koju glavni junak stalno koristi. Analiza je tipična
za Desničin roman "Proljeća Ivana Galeba", jer dok većina drugih
pisaca razvija fabulu, Desnica razvija analizu, dok drugi likovi obično
retrospektivno izlažu događaje redoslijedom, Ivan Galeb razmišlja o onome na
šta ga smisao navede.
|
|
|
|
|
|