Biografija

Književni rad

Izbor - pjesme za djecu

Galerija

Kviz

Aleksa Šantić (27. maj 1868 - 2. februar 1924), veliki bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike kod nas. Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru, gdje je proveo najveći dio svog života. Kako mu je otac rano umro staranje je nad mladim Šantićem preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za pjesnika, Aleksinog velikog prijatelja i istomišljenika Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov veliki talenat, tako da se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani Šantić vraća u rodni Mostar. Umro je u Mostaru 2. februara1924. godine. Njegov život poslužio je kao predložak romantizirane filmske biogarfije "Moj brat Aleksa", u kojoj je glavnu ulogu tumačio beogradski glumac Branislav Lečić, prenijevši svu lirsku suptilnost lika legendarnog pjesnika iz Mostara. Muziku za film skladao je poznati sarajevski dirigent i kompozitor Ranko Rihtman na poetske tekstove Alekse Šantića, a svih je deset brojeva filmskog soundtracka vrsno otpjevao majstor domaće šansone Dragan Stojnić, dijelom i uz potporu hora Radiotelevizije Sarajevo.

(1) Šantićeva majka Mara, rođena Aničić, umrla je 1897. godine.

(2) Jeftan Šantić umro je 28. juna 1896. godine u Mostaru.
JEFTAN ŠANTIĆ (1875-1896), pjesnik, mlađi brat Alekse Šantića. Gimnaziju je učio u Novom Sadu, gdje je 1892. godine, kao učenik šestog razreda, zapažen prilikom školske svetosavske svečanosti svojom prigodnom pjesmom "Novoj gimnazijskoj zastavi" (o sv. Savi, 1893. na osvećenju joj). Pjesma je čitana na svečanosti i štampana u "Izveštaju o srpskoj velikoj gimnaziji" u Novom Sadu za škol. godinu 1892/1893, str. 63, kao najbolji rad koji je napisan za tu priliku. Prve stihove Jeftan je objavio krajem 1893. u "Bosanskoj vili", a zatim, u toku posljednje dvije godine života, javlja se i u "Brankovom kolu", "Delu" "Braniku" i "Zori". Veći dio njegovih stihova objavljen je poslije njegove smrti u "Zori", "Bosanskoj vili" i nekim drugim časopisima.

(3) Najmlađa Šantićeva sestra Staka, udata Kovačević, živjela je u Stocu. Staka je umrla 1897. godine, a nepune četiri godine poslije umro je i njen muž Đorđe Kovačević. Njihovu kćerku Radojku Šantić je doveo u Mostar, u dom Perse i Svetozara Ćorovića, i brinuo se o njoj cijelog života.

(4) U "Zori" 1897, 11, 355-358 objavljeno je sedamnaest pjesama pod naslovom "Sjenke". 1898. godine (2, 58-61) objavljeno je još dvadeset pjesama pod istim naslovom. Po svemu sudeći, to je drugi dio "Sjenki", koje je - na kraju pisma - Šantić ponudio Milanu Saviću za "Letopis". Naime, u toku 1897. a ni kasnije, "Letopis Matice srpske" nije objavio Šantićeve stihove pod tim naslovom.

(5) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(6) JOVAN DUČIĆ (1874-1943), pjesnik. Otpočeo književni rad u Mostaru, u književnom krugu Alekse Šantića i Svetozara Ćorovića. Studirao u Ženevi i Parizu. Kasnije, kao diplomata, boravio je dugo vremena u inostranstvu (Francuska, Švajcarska, Italija, Grčka, Španija i dr.). Glavnija izdanja: "Pesme", "Pesme u prozi", "Pisma", "Eseji", "Blago cara Radovana", "Putopisi" i dr.

(7) "Jesenje elegije". Treći dio, Jovana Dučića, objavljene su u "Letopisu Matice srpske" 1898, CXCIII/1, 127-133. Štampano je deset pjesama. (Devet pjesama pod istim naslovom objavljeno je prvi put u "Letopisu Matice srpske" 1896, CLXXXIII/3, 138-143). U "Zori" 1897, 1, 9-12 objavljeno je još deset pjesama pod naslovom "Jesenje elegije" drugi dio.

(8) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(9) "Istočni zraci" objavljeni su u "Letopisu Matice srpske" 1898, CXCIV, (2), 92-98.

(10) U "Zori" 1897, 11, 355-358 objavljeno je sedamnaest pjesama pod naslovom "Sjenke". 1898. godine (2, 58-61) objavljeno je još dvadeset pjesama pod istim naslovom. Po svemu sudeći, to je drugi dio "Sjenki", koje je - na kraju pisma - Šantić ponudio Milanu Saviću za "Letopis". Naime, u toku 1897. a ni kasnije, "Letopis Matice srpske" nije objavio Šantićeve stihove pod tim naslovom.

(11) "Lirski intermeco" H. Hajnea, u prevodu Alekse Šantića, objavljen je prvi put 1897. godine u Mostaru. Knjiga je doživjela još dva izdanja za Šantićeva života: 1898. i 1919. godine

(12) Hajneov "Povratak u zavičaj" u Šantićevu prevodu nije objavljen.