Dolina Labe
Južno od Drezdena prostire se bajkoviti predjeo čuven po
svojoj ljepoti i po čudesnom "bjelom zlatu"

Rijeka Laba izvire u Republici Češkoj i ulazi u Njemačku kroz dubok kanjon usječen u planine Ercgebirge ( Erzgebirge )- Rudna gora, i zatim teče prema Sjevernom moru. Većim djelom svoga toka dugog 1160 km rijeka djeluje impresivno. Zajedno sa pritokama i Kilskim manalom predstavlja jednu od najvećih evropskih trgovačkih saobraćajnica. Vrlo rijetko ovaj veličanstveni tok otkrije poneko romantično obilježje kao što su zbijeni redovi kamenih kula, koje se iznenada pojavljuju na obe obale poslje jednosatnog putovanja od Drezdena ka jugu.Kule od krečnjaka, koje su tokom vijekova oblikovali kiša i mraz, stoje ovdje već 80 miliona godina, podsjećajući na gotičke maštarije,splet tornjeva i kupola različite veličine. Neke tvorevine stoje usamljeno dok se druge guraju jedna uz drugu kao soliteri na Menhetnu. Jedan takav lokalitet jesteBastej, kameni lavirint koji se uspinje iznad blistavih plavih voda Amsela. Među drugim čudnim oblicima jesu i Lilijenštajn ( Lilienstein )- Stijena ljiljana, na čijem vrhu se nalaze ruševine dvorca i nabacana masa Fafenštajna ( Pfafenstein )- Sveštenikov kamen. Tokom istorije ova geografska cjelina zvala se jednostavno visoravan Mejsen ( Meissen ), ali je u 19. vijeku dobio naziv "Saska Švajcarska". 1990. godine ovo područje je postalo nacionalni park. Prije toga je više pažnje posvećivano mogućnosti izgradnje vojnih objekata nego ljepotama pejzaža. Preživjeli svjedok toga vremena jeste Kenigštajn, utvrđenje koje su uzdiže na stijeni iznad Labe i posmatrača ostavlja bez daha. Tvrđava je sagrađena u ranom srednjem vijeku kao uporište čeških kraljeva. Kasnije su je dogradili salski vladari. Avgust Jaki ( 1670-1733 ) zaslužan je za lijepu baroknu fasadu na tvrđavi. Ova tvrđava kasnije se koristila kao zatvor. Najtužniji zatvorenik bio je izuzetni mladi ljekar Johan Betger iz Berlina koji se posvetio alhemiji i pokušajima da neplemenite metale pretvori u zlato. Pošto je na neki način razljutio pruske vlasti, 1700. godine je pobjegao u Sasku gdje ga je Avgust odmah zatvorio i natjerao da se prihvati posla, jer je kao i svaki drugi knez bio opsjednut idejom o isplativoj proizvodnji zlata. Iako Betger nije uspio da napravi zlato, njegovi napori su ostavili veliki trag. Izgleda da je knez imao još jednu strast, možda i ječu od žudnje za zlatom. Kao strastveni skupljač kineskog porculana sakupio je jednu od najvrjednijih zbirki u zapadnom svijetu. Njegov san bio je i taj da proizvede prvi evropski porculan tako da je od Betgera to i zahtjevao.Tokom godina provedenih u tamnici njemu njemu se i recept za porculan činio jednako nedostižnim kao i onaj za zlato. Međutim, 1708. godine poslije eksperimenta sa mineralom feldspatom i glinom, uspio je da napravi posudu od crvenog porculana. Knez je bio oduševljen, ali je Betger još uvijek bio u zatvoru. Trebalo je još da proizvede bjeli pordulan kako bi se izjednačio sa Kinezima. Godine 1713, dodavanjem kvarca i zamjenom ovdašnje gline kaolinom, Betger je uspio. Majsenski i drezdenski porculan postao je svjetski poznat. Nažalost, Betger je umro 1719. u 37. godini života, sljep i otrovan isparenjima od svojih eksperimenata. Danas postoji statua postavljena njemu u spomen. Možda bi ga utješila činjenica da je njegov posljednji pronalazak postao nadaleko poznat kao "bjelo zlato".   

back                                                                                                                                                           povratak na vrh stranice