Biografija

Leonardo da Vinči (15. april 1452 — 2. maj 1519) je bio italijanski umjetnik, jedan od najvećih renesansnih majstora, slavljen kao slikar, vajar, arhitekt, inženjer i naučnik. Njegov slikarski rad uticao je više od vijeka nakon njegove smrti na talijansku umjetnost. Međutim njegov utiecaj iako je bio najjači u slikarstvu nije ostao samo na tome već se on osjećao i u anatomiji, optici, hidraulici itd., urkatko - u većini grana moderne nauke. Leonardo Da Vinči rodio se u malom gradu Vinci u pokrajini Toscana nedaleko Fiorentine godine 1452. kao nezakonito dijete Piera, dobrostojećeg fiorentinskog javnog bilježnika i njegove ljubavnice seljanke Caterine. U dobi od sedamnaest godina Leonardo se s ocem seli u Fiorentinu gdje radi u radionici onodobnog velikog umjetnika Verrocchija. U to doba Fiorentina je bila intelektualno i umjetničko središte Italije. Brzo je napredovao u društvu jer je bio zgodan, komunikativan i muzički nadaren. Oko 1466. godine Leonardo je postao učenik u radionici Andrea del Verokija, vodećeg fiorentinskog slikara i vajara toga doba.

U Verokijevoj radionici Leonardo se upoznao s mnogim načinima rada, od oslikavanja oltara do izrade velikih kipova u mramoru i bronzi. Godine 1472. postao je član fiorentinske slikarske gilde, a 1476. još uvijek je bio Verokijev pomoćnik. U Verrocchijevu djelu Krštenje Isusa klečećeg anđela na lijevoj polovini slike načinio je Leonardo. Godine 1478. Leonardo je postao nezavisni majstor. Prvi povjereni mu rad, oslikvanja oltara kapelice u fiorentinskoj gradskoj vjećnici nikada nije dovršio. Oko 1482. godine Leonardo je ušao u službu vojvode od Milana, Ludovika Sforze, kada je vojvodi poslao zapanjujuće pismo u kojem je tvrdio kako može graditi minijaturne mostove, te kako poznaje tehniku konstruiranja bombi i pravljenja topova. Uz to, tvrdio je i kako može graditi brodove baš kao i oklopna vozila, kataputle i druge ratne mašine, te da uz to može izrađivati skulpture u mramoru, bronzi i glini. U bezbrojnim vojvodinim ratnim poduhvatima služio je kao glavni inžinjer, a istovremeno je bio aktivni arhitekt. U periodu od 1495. do 1497. godine Leonardo da Vinči je radio na svome remek-djelu Posljednjoj večeri. Njegovo obimom najveće djelo bio je monumentalni spomenik Frančeska Sforze, Ludovikovog oca, u bronzi u dvorištu dvorca Sforzesco. U prosincu 1499. francuske su snage iz Milana istisnule porodicu Sforza. Stoga je Leonardo ostavio kip nedovršen (uništili su ga francuski strijelci koji su ga koristili kao metu) i vratio se u Firencu 1500. godine. Godine 1502. Leonadro je ušao u službu Ćezara Bordžije, vojvode od Romanje i sina pape Aleksandra VI.
Kao vođa vojvodinog tima arhitekata i inžinjera Leonardo je nadgledao radove na utvrđenjima unutar papinskih teritorija u središnjoj Italiji. Godine 1503. bio je član komisije koja je odlučivala na kojem će se mjestu smjestiti David, čuveni mramorni kip, rad italijanskog kipara Mikelanđela, koji je također služio kao inžinjer u ratu protiv Pize. Krajem godine Leonardo je počeo dizajnirati dekoraciju za veliku dvoranu palate Vekio. Predmet je bio bitka kod Anghiarija u kojoj je Fiorentina pobijedila Pizu. Nacrtao je većinu dekoracija i dovršio skicu djela 1505. godine, ali slikanje nikada nije dovršio. Originalni crtež je uništen u 17. stoljeću tako da su do danas preživljele samo kopije, od kojih je najčuvenija ona Petera Paula Rubensa. Za vrijeme svog tzv. drugog fiorentinskog perioda Leonardo je naslikao nekoliko portreta, ali jedini koji je ostao sačuvan do današnjeg dana jeste čuveni portret Mona Lise. Godine 1506. Leonardo je ponovo u Milanu na poziv francuskog guvernera Šarla d'Amboisea. Za vrijeme boravka u Milanu francuske su ga vlasti obdarile titulom peintre et ingenieur ordinarie. Naredne godine postao je dvorski slikar kralja Luja XII., koji je tada stolovao u Milanu. Narednih šest godina Leonardo će provesti između Milana i Fiorentine, gdje će često posjećivati svoju polubraću i polusestre skrbeći se za njih.

U MIlanu je nastavio svoje inžinjerske projekte i započeo rad na spomeniku Đan Đakomo Trivulziju, zapovjedniku francuskih snaga u gradu. U periodu od 1514. do 1516. Leonardo je živio u Rimu pod patronažom pape Lea X. Godine 1516. putovao je u Francusku kako bi ušao u službu kralja Franka I. Zadnju godinu svog života proveo je u Šato d'Klo, blizu mjesta Amboise, gdje je preminuo 2. maja 1519. godine.
 

Naslovna

Vrh