Mona Liza

Mona Liza ili Đokonda je čuvena renesansna slika Leonarda da Vinčija. Izrađena je uljanom tehnikom na drvenoj ploči od topole. Predstavlja portret mlade firentinske dame, Lize del Đokondo.
Portret Mona Lize je izložen u Muzeju Luvr u Parizu.

Još od Đorđa Vazarija, savremenika i autora biografija umjetnika iz 16. vijeka, tvrdi se da je ovo portret Lize del Đokondo. Sam portret nije ni datiran ni potpisan. Vazari tvrdi da je Leonardo u godinama 1500-1506, po svom povratku u Firencu, naslikao portret Lize del Đokondo, treće supruge firentinskog trgovca svilom Frančeska del Đokonda. Takođe tvrdi da Leonardo ovaj portret nije završio ni posle 4 godine rada. Leonardo nije dao ovu nedovršenu sliku naručiocu, Frančesku del Đokondu, već ju je zadržao. Vazari pominje ime Mona Liza (Mona - skraćeno od Madona, u značenju žena).
Vremenom su se pojavile nove teorije koje su tvrdile da je u liku Mona Lize predstavljena neka druga žena tog doba (Izabela od Aragona i Napulja, Cecilija Galerani...), bezimena idealizovana žena, Leonardova majka, pa možda i sam lik Leonarda.
Dileme o identitetu Mona Lize su okončane 14. januara 2008, kada je tim istraživača sa Univerziteta u Hajdelbergu objavio otkriće datiranih beleški na marginama knjige iz oktobra 1503. koje potvrđuju da je Liza de Đokondo bila Leonardov model.

Dimenzije slike su 76,8 × 53 cm, i po tome je slika malih dimenzija. Nastala je u periodu od 1503. do ljeta 1505.
Leonardo je upotrebio piramidalni raspored elemenata koji slici daje osjećaj spokojstva. Njene grudi, vrat, lice i ruke su obasjane svjetlošću istog intenziteta. Mona Liza sjedi uspravljena sa položenim rukama i otuda rezervisana prema posmatraču. Njen pogled ostavlja iluziju nijeme komunikacije. Opšti utisak je da je prikazana misteriozna idealizovana žena, bliska i daleka u isto vreme.

Kao i u mnogim svojim drugim djelima, Leonardo je i na ovom portretu primenio tehniku sfumata, kako u pozadini, tako i u detljima lica. Na taj način oblici postaju zamagljeni. Leonardo je Mona Lizu slikao iz dvije različite perspektive, jedne za pozadinu, a druge za figuru. Ovo ne postaje odmah očigledno za posmatrača i predstavlja efekat iznenađenja.
Mona Liza je jedan od prvih portreta koji lik prikazuje u imaginarnom pejzažu. Model se vjerovatno nalazi na terasi. U maglovitom pejzažu se vidi krivudavi put, most i planine.
Leonardo je za slikanje ruku i lica koristio boje različitog hemijskog sastava. Boja ruku se vremenom bolje održala, dok su boje lica izgubile kolorit, a njihove nijanse postale gotovo sasvim valerske.
Na prvi pogled, Mona Liza nema obrve. Smatralo se da bi to mogao biti dio ideala ljepote renesansne žene. Analize samog platna otkrile su da su obrve slikane, ali su vremenom izblijedele.
 

Naslovna

Vrh