STIL

Iako je Šopen živio u 19. vijeku, njegov stil je počivao na tradiciji Betovena, Hajdna, Mocarta i Klementija, a sam Šopen je često govorio da su dva najvažnija kompozitora čija su ga djela ga oblikovala kao muzičara bili Bah i Mocart. Njegov biograf tvrdi da je teško ga porediti sa nekim ranijm kompozitorom jer je bio originalan već na početku svog stvaralaštva. Šopen nikad nije davao posebne programske naslove svojim djelima, samo ih je označavao po žanru i broju. Čak je kažnjavao izdavače koji su znali da preimenuju njegove kompozicije. Ipak, njegova komozicije su bile obilježene njegovim emocionalnim životnim iskustvima. Šopen je svoja djela izvodio upotrebljavajući rubato, što je bilo suprotno ustaljenom izvođenju kompozicija. Rubato treba izvoditi s oprezom jer pretjerani rubato se često tumači kao način da se prikrije nesigurno izvođenje. S druge strane, Šopenovo izvođenje je uvijek bilo milozvučno i prekrasno, bez obzira da li se radilo o punom forte-u ili o najnježnijem piano-u. Svojom je umjetnošću uticao na klavirsku muziku i interpretativni stil, uticaj koji dopira i u 21. vijek. On je neumorno podučavao svoje učenike pjevljivom stilu sviranja i insistirajući na legatu. Mrzio je odugovlačenja, rubata na pogrešnom mjestu i pretjerana ritardanda. Pisac Hektor Berlioz je zapazio da Šopen traži Metronomski ritam u lijevoj ruci, da nesigurna izvođenja Šopena mogu biti protumačena kao rubato, kao i ako izvođenja imaju pojedine promjene koje su rezultat tehničkih nesigurnosti. Uveo je neke nove tehničke složenosti u interpretaciji-slobodan duh i promjenjivost tempa koji samo nagovještava, a ne i precizno metronomski određuje, ali ništa u njegovoj muzici nije sračunato na spoljašnji efekat. Zato izvođenje njegovih komozicija zahtijeva veliku tehničku i interpretatorsku spremnost. Neki izvođači koji imaju "jednostrano viđenje Šopenovog načina sviranja rubata"  vrlo često na nezadovoljavajući način intrerpretiraju Šopenovu muziku.

Šopenova muzika se svrstava u romantizam, ali mngoi smatraju da ona ne pripada strogo romantizmu. Čistoća i diskretnost u njegovim djelima koja su svojstvena klasicizmu kao i mali ekstravagantni ekzibicionizam, podsjećaju na kompozicije Baha i Mocarta. Bio je ravnodušan prema većini predstavnika romantizma, iako je imao mnogo prijatelja među njima, kako muzičara, tako i slikara i književnika. Šopen je, može se reći, bio bez uzora u pređašnjim razdobljima klasične muzike i gotovo bez nasljednika. Bio je veoma posvećen svom narodu, pa je tako često svojim kompozicijama ilustrovao isključivo poljske pjesme, iako je među njegovim prijateljima bilo nekoliko poznatih njemačkih i francuskih pjesnika. Njegova ljubav prema Poljskoj  je bila tako snažna da je tragična sudbina njegovog naroda bila konsantna i neiscrpna inspiracija. U svoja djela je pretvarao primitivne ritmove i melodije poljske narodne muzike koji je slušao još u mladosti. Njegov patriotizam je imao velikog uticaja na češkog kompozitora Smetanu.

↑Povratak na vrh stranice

←Povratak na početnu stranicu