Salvador Felipe Jacinto Dali Domenech, Markiz od Pubola ili Salvador Felip Jacint Dali Domenech, znan kao Salvador Dalí (Figueres, 11.maja 1904. - Torre Galaeta, 23. januara 1989.), spanski slikar, pisac, dizajner i autor filmova.

Bio je jedan od kljucnih licnosti u nadrealistickom pokretu i njegov enormni talent za samo-publicitet ucinio ga je slavnim u svijetu.

Isprva je bio futurista i kubista, a poslije jedan od najistaknutijih nadrealista. Kombinovanjem najheterogenijih detalja, koji su cesto dati u prostorno deformisanim odnosima, ali slikani realisticnim nacinom, konstruise iracionalan i sablastan svijet vizija iz groznicavih snova i halucinacija ("Postojanost pamcenja", "Zirafa u plamenu", "Gala", "Mekana konstrukcija s kuhanim grahom - predosjecaj Gradjanskog rata", "Posljednja vecera", itd.)

Ilustrovao je Dantea i Cervantesa. U svojim knjigama ("Tajni zivot Salvadora Dalija") i konferensama isticao je bez rezerve "velicinu svoga genija". S Luisom Buñuelom snimio je avangardisticke filmove "Andaluzijski pas" i "Zlatno doba", a radio je i uspjele inscenacije i kostime za balete.

Dali se rodio u mjestu Figueres, Katalonija, 11. maja 1904. godine. Njegov otac, don Salvador, bio je javni biljeznik i ateista, a njegova majka Ana Maria, bila je odana katolkinja. Njegov stariji brat, koji se takodje zvao Salvador, umro je 9 mjeseci prije Dalíjeva rodjenja. Dalí je kasnije napisao da se bolesno identifiikovao sa svojim imenjakom i da je imao neopisivo veliku potrebu za paznjom. Prema tvrdnji iz njegove autobiografije Tajni zivot Salvadora Dalíja (1942)., Dalíjevo djetinjstvo bilo je obiljezeno halucinacijama i neobicno jakim emocionalnim iskustvima, iz kojih su kasnije oblikovani mnogi njegovi snovi i obsesije.

Vec od rane dobi Dali je pokazao talent za umjetnost. Izmedju 1921. do 1926. studirao je umjetnost u Madridu. Dalí je 1924. suspendovan na godinu dana zbog neposlusnosti, a 1926. je izbacen zbog njegovog buntovnog ponasanja, koje je ukljucivalo slucaj kada je odbio analiziu jer je bio uvjeren da njegovu ucitelji nisu bili dovoljno kvalifikovani da bi ga ocjenili. No, u tom preiodu do savrsenstva doveo je svoju sitnicavu tehniku crtanja tako sto je odmjerio snage nizozemskih majstora mrtve prirode iz XVII. vijeka i francuskih zansrovskih slikara iz XIX. vijeka. Dalíjeve slike koje je izlagao na raznim studentskim izlozbama privukle su paznju mnogih, te je on 1925. imao uspjesnu izlozbu u Barceloni. U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirisan apstraktnom umjetnoscu svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, te je eksperimentisao raznim avangardnim stilovima, ukljucujuci i kubizam. Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizicku umjetnost italijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carràe. Velika zabrinutost metafizickih slikara sa evokativnom moci simbola sugestirala je namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda Freuda, oca psihoanalize.

Godine 1929. Dalí se seli u Pariz i sluzbeno postaje nadrealista. Te iste godine napravio je svoj prvi nadrealisticki film, Andaluzijski pas (Un chien Andalou) zajedno sa rediteljem Luisom Buñuelom. Film je sokirao javnost sa prizorima kao sto je prizor kada britva reze oko. Dalí je 1929. imao i izlozbu u Parizu, sa koje je prodano svako izlozeno djelo. Predgovor izlozbenog kataloga napisao je André Breton, osnivac nadrealizma, i tako potvrdio Dalí clanstvo u grupi. Za vrijeme 1930ih Dalí je naslikao vecinu svojih djela po kojima je danas poznat. Te slike ukljucuju neke od najpoznatijih nadrealistickih slika, kao sto su satovi u slici Postojanost pamcenja (1931.). U kontrastu sa svojom uobicajenom nadrealistickom okupacijom sa fenomenom nesvjesnih misli, Dalí insistira na razumno objektivniju prezentaciju iskustva paranoicne opsesije. Sa velikom preciznoscu naslikao bi poznate nam objekte u nelogicnim postavkama i kombinacijama, opisujuci ta svoja djela kao „rucno izradjene fotografije snova“, a svoju metodu „paranoicno-kriticnu“. Mnoge njegove slike koriste metodu ponavljanja slika – brojni satovi u Postojanosti sjecanja na primjer – i oblika koji se preobrazuju, ili se pretvaraju u druge objekte, i tako otvaraju prostor mnogim interpretacijama.

Kao i mnogi nadrealisti, Dalí se prepirao sa Bretonom, i 1939. sluzbeno je izbacen iz nadrealistickog pokreta. U to vrijeme on se u svakom slucaju udaljavao od nadrealizma i priblizavao se naturalistickom stilu, kojeg je inspirisala renesansna umjetnost kojoj se divio za vrijeme svojih posjeta Italiji. Dalí 1940. Napusta ratnu Europu i seli se u SAD gdje je ostao do 1948. U dodatku slikama, Dali je napravio mnoge kostime za balete, izradjivao je nakit, i napravio je mnoge reklamne plakate koji su mu donijeli finansijske prohode. Takodje je napravio scenu sna za Hitchcockov film Zacarana (1945.).

Dali se 1948. Vraca u Spaniju. Od tada je uglavnom zivio u Port Lligatu, blizu njegovog rodnog mjesta, no znao je cesto posjetiti New York i Pariz. Njegova kasnija djela su realnija nego prijasnja, a njihov glavni motiv bila je Dalíjeva zena i muza, Gala. Takodje je naslikao djela sa religioznim motivima kao Raspece (1954.) i Sakrament posljednje vecere (1955.). Iako su njegova zadnja djela bila nepopularna kod kriticara, ona su nasiroko reproducirana i postala su popularna medju publikom.

Kao blistava i kontroverzna figura, Dalí je ostao vrijedan vijesti do kraja zivota. Drugi dio njegove autobiografije, Dnevnik jednog genija, izasao je 1965. Dali umire u Torre Galaeti 23. januara 1989. u 84 godini zivota. Pokopan je u Dali muzeju, kojeg je osnovao 1974., u svom rodnom mjestu. Jos jedan muzej koji je posvecen pretezno njegovim djelima nalazi se u Saint Petersburgu na Floridi.