marija terezija

Marija Terezija (Beč,13. maj 1717 - Beč,29.novembar 1780)

Austrijska nadvojvotkinja, rimsko-njemačka carica i ugarska kraljica.

Na vlast došla 1740. poslije smrti svoga oca cara Karla VI Habzburškog. Marija je naslijedila habzburške teritorije u Austriji, Češkoj, Mađarskoj, južnoj Holandiji, i sjevernoj Italiji na osnovu Pragmatične sankcije koju je u aprilu 1713. godine donio Karl VI kako bi osigurao da njegove teritorije ne budu podijeljene između budućih habzburških nasljednika, jer su se inače mogle naslijeđivati samo po muškoj liniji. Kada je došla na presto imala je 23 godine. Bila je jedini ženski vladar habzburških posjeda i posljednji član dinastije Habzburgovaca.

1740-1748 Rat za austrijsko naslijeđe. Rat je započeo pod izgovorom Pruske i Francuske da Marija Terezija nema pravo da naslijedi Austriju i ostale austrijske posjede zato što je žena, a žene prema salijskom zakonu ne mogu naslijediti zemlju. To je bio njihov pokušaj da poljuljaju moć Austrije. Austriju su podržavale Velika Britanija i Holandija, tradicionalni neprijatelji Francuske, te kraljevina Sardinija i Saksonija. Bavarska je podržavala Francusku i Prusku. Rat je završen sporazumom ( Ahenskim mirom ) 1748. godine kojim je priznat austrijski gubitak Šlezije koja je pripojena Pruskoj, a Marija Terezija morala je predati i Parmu.

Sedmogodišnji rat 1756-1763. Rat je započeo pruski vladar Fridrik II napadom na Saksoniju. Marija Terezija je planirala povratiti Šleziju. Ušla je u savez sa Francuskom i Rusijom. Austrija je dobijala bitke zahvaljujući ruskoj carici Elizabeti Petrovnoj, koja je bila veliki neprijatelj kralja Fridrika II. Ali nakon njene smrti Petar III, njen sestrić i nasljednik, ukida rusku podršku Mariji Tereziji. Zbog opasnosti da će Fridrik napasti Austriju i Francusku, one su se predale. Francuska je izgubila veliki broj američkih kolonija, a granice Austrije ostale su nepromijenjene.

Tri godine prije nego što je stupila na presto udala se za lotarinškog vojvodu Franca Stefana. On je 1745. postao vladar Svetog rimskog carstva i Marija Terezija postaje carica. Imala je 10 sinova i 6 kćeri. Kada je Franc I umro, njihov sin Jozef II vladao je kao regent zajedno sa svojom majkom.

Predstavnica je prosvećenog apsolutizma. Marija Terezija odabrala je sposobne ministre i pod njemom vladavinom kontrola nad Austrijom i Češkom postala je centralizovanija. Svojstvena su joj i apsolutistička nastojanja povezana sa germanizacijom. Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. Torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu. Nastojala je da spriječi prekomjerno iskorištavanje kmetova. Donosi urbare (zakone o kmetovima i seljacima). Uvela je opštu školsku obavezu, tako da su sva djeca od 6-14 godina morala ići u školu. Sprovodila je reforme u privredi, ukinula unutrašnje carine. Podsticala je razvoj manufaktura u Austriji.