Home     |     Kontakt 

Ritam i blues (eng. Rhythm and blues, a još poznat kao R&B, R'n'B i RnB), vrlo je popularan muzički žanr, koji kombinuje stilove jazz, gospel i blues. Nastaje u Americi 1940-ih godina. Najčešće su ga izvodili Afroamerikanci i u to je vrijeme bio novi zvuk u svijetu. Ritam i blues se često koristi kao cjelokupni naziv za afroameričku muziku nakon Drugog svjetskog rata. Izvorni počeci R&B-a, bile su male skupine koje su u svoje izvedbe često dodavale elemente jazza, gospela i bluesa. ta je muzika bila pod velikim uticajem jazza, kao i crnog gospela i bebopa. Pojavom Motowna i soul zvuka 1960-ih, popularnost mu lagano opada, međutim jedinstveni i prepoznatljivi zvuk R&B-a ostaje i u sedamdesetima i osamdesetima, a i uključuje razvoj novih stilova poput suvremenog R&B-a, funka i drugih.

Istorija

Kraj 1940-ih

Izraz "ritam i blues" nastao je tokom 1940-ih, kao alternativa za pojam 'rasna muzika', koji se smatrao uvredljivim. Do 1970-ih, akronim "R & B" korišten je gotovo isključivo samo za ovaj stil popularne muzike, te se na kraju počeo koristi kao termin i za označavanje drugih oblika muzike kao što su crni soul i funk. Početak 1940-ih je vrijeme kada se pojavljuju prvi zvuci R&B-a, a izvode ga male skupine koje u svoja izvodjenja dodaju elemente jazza, gospela i bluesa.

Prisutnost jakog plesnog ritma značajni su elementi koje koristi R&B muzika iz stila kojeg sviraju blues i jazz muzičari. Ritam i blues imao je izrazito urbani stil, odražavajući želju mnogih mladi Afroamerikanaca na udaljenost od domaćih asocijacija i tradicionalnog bluesa. Uspješne nastupe u nastajanju ove tradicije imao je saksofonista Louis Jordan i njegov sastav 'the Tympany Five'.

1948. godine diskografska kuća RCA Victor objavljuje crnačku muziku pod nazivom Rhythm and blues. U toj godini, Louis Jordan dominira na vrhu top lista, gdje zauzima prvo mjesto sa dvije numere u R&B stilu i sa tri pjesme u boogie-woogie verziji. Jordanov sastav zvao se 'the Tympany Five' (osnovan 1938.), a on u njemu izvodi vokale i svira saksofon, dok su ostali muzičari svirali trubu, tenor saksofon,klavir, bas gitaru i bubnjeve. Uz Jordana tu su još i muzičari poput Lawrencea Cohna i Roberta Palmera koji su sa jazz muzike prelazili na R&B i u samo početku bili vrlo zaslužni za njegov uspjeh. Jordanova smirena muzika, koju još izvode i Big Joe Turner, Roy Brown, Billy Wright i Wynonie Harris, naziva se još i 'Jump blues'. 1948. godine, Wynonie Harris napravio je obradu pjesme "Good Rockin' Tonight" od Roya Browna iz 1947. i zauzeo sa njom #2 na top listama, a prati ga Sonny Thompson sa numerom "Long Gone" koja dolazi na #1.

1949. godine izraz rhythm and blues zamjenjuje Billboardovu kategoriju Harlem Hit Parade. Takođe iste godine pjesme "The Huckle-Buck" od saksofoniste Paula Williamsa zauzima #1 na R&B top listi i tamo se zadržava čitavu godinu. Književnik,muzičar i aranžer Andy Gibson, pjesme je opisao kao "dirty boogie", zbog toga što je masna i neprilična. Koncerti Paula Williamsa i His Hucklebuckersa bili su puni znoja i buntovničke naravi. Tekstovi Roya Alfreda (koji je kasnije 1955. napisao uspješnicu "The Rock and Roll Waltz"), bili su blago seksualno sugestivni, a jedan tinejdžer iz Philadelphie rekao je "Taj 'Hucklebuck' je bio vrlo neugodan za ples". Takođe 1949. novu verziju blues numere "Ain't Nobody's Business" iz negdje 1920-ih, obradili su Jimmy Witherspoon i Louis Jordan i the Tympany Five i sa njom zauzeli #4 na top listi, a kasnije su opet zauzeli #5 sa pjesmom "Saturday Night Fish Fry".

Početak i sredina 1950-ih

Grčki Amerikanac Johnny Otis, koji je potpisao za Savoy Records, radeći 1950-ih sa Afroamerikancima objavljuje mnoge R&B uspješnice, uključujući i "Double Crossing Blues", "Mistrustin' Blues" i "Cupid's Boogie", koje zauzimaju #1 na R&B top listama. Otis drži top deset najvećih hitova 1951. godine. Ostali hitovi su; "Gee Baby", "Mambo Boogie" i "All Nite Long". Sastav The Clovers, vokalni je trio, koji je pjevao jednu karakterističnu zvučnu kombinaciju bluesa i gospela i postigao #5 sa hit pjesmom "Don't You Know I Love You", koju su snimili za Atlantic Records. Takođe u aprilu 1951. u Clevelandu, Ohio, DJ Alan Freed pokreće kasno noćnu radio emisiju pod nazivom 'The Moondog Rock Roll House Party', na postaji WJW-AM (850). Program je bio besplatan a sponzorisao ga je Fred Mintz, koji je imao trgovinu R&B snimaka, a glavni klijenti su mu bili Afroamerikanci.

Tokom 1950-ih, klasični R&B dobija svu veću naklonost izdavačkih kuća i prelazi granice drugih žanrova kao što su jazz i rock and roll. To je bio jaki ritmički stil i tradicionalni blues, koji se počeo oblikovati u New Orleansu. Muzičari poput Professora Longhaira, poznati po žestokom pianino stilu, imali su veliki uticaj u definisanju zvuka ranih melodija.

Ruth Brown iz Atlantic Recordsa, objavljuje hitove u top 5 svake godine od 1951. do 1954., a to su ; "Teardrops from My Eyes", "Five, Ten, Fifteen Hours", "(Mama) He Treats Your Daughter Mean" i "What a Dream". Takođe Faye Adamsova numera "Shake a Hand", dolazi na #2 top 1952. godine. Doo-wop sastav The Orioles 1953. godine ima uspješnicu "Crying in the Chapel", koja je zauzela #4 na top listi.

1954. britanska grupa The Chords sa hit pjesmom "Sh-Boom", već početkom godine dolazi na top 10 R&B top listi, a krajem godine grupa The Charms iz Somervillea, Massachusetts sa pjesmom "Hearts of Stone" ulazi u top 20 top liste.

U tom trenutku afroamerički R&B izvođači kao što su Chuck Berry i Fats Domino imali su veliku popularnost kao i rock and roll izvođači poput Billa Haleya i Elvisa Presleya. Fats Domino 1952. i 1953. godine, nalazio se na samom vrhu top 30 pop muzičkih lista, a zatim i na top 10 sa hit pjesmom "Ain't That a Shame". Ray Charles takođe dolazi u sam vrh 1955. godine sa numerom "I Got a Woman". Big Bill Broonzy tada je rekao za Charlesovu muziku: "On miksa blues i duhovnu muziku...ja znam da to nije dobro".

Na otvaranju izdavačke kuće 'Chess Records', Chuck Berry izveo je na violini obradu stare pjesme "Ida Red". Njegova numera "Maybellene" osim što je 1955. godine zauzela #3 na R&B top listi, takođe se našla i na top 30 pop muzičkih lista. Alan Freed koji je bio premješten u mnogo veće tržišno središte New York, kako bi pomogao pri snimanju, postaje popularan među mlađom bijelom populacijom. Freed je jedan dio svoje zarade morao dati tekstopiscima iz Chess Recordsa u zamjenu za njegove promotivne aktivnosti, što je bilo uobičajeno u ono vrijeme. Također Chess Records 1955. godine objavljuje singl prvenac Boa Diddleya, na kojemu se nalaze numere "Bo Diddley" i "I'm A Man", a one vrtoglavo dolaze na #2 R&B top lista i donose mu veliku popularnost.

Lloyd Price, New Orleans, Jazz & Heritage Festival. 1950-ih bio je u samom vrhu R&B top lista.

1956. godine pod nazivom "Top Stars of '56" održana je R&B turneja. Veliki publicitet zajedno dobivaju Al Hibbler, Frankie Lymon i 'the Teenagersi' Carl Perkins sa numerom "Blue Suede Shoes", koja je bila vrlo popularna kod R&B kupaca. Neki su izvođači nastupili kompletni poput Chucka Berrya, Cathy Carr, Shirley & Lee, Della Reese, the Cleftones i Spanielsa zajedno sa Illinois Jacquetom. Gradovi koji su bili posjećeni turnejom bili su Kolumbija, Annapolis, Pittsburgh, Syracuse, Rochester Buffalo, New York, nekoliko gradova u Kanadi i zapadni dio Srednje Amerike koji na kraju završava u Teksasu. U Kolumbiji na koncertu je zamalo došlo do incidenta kada je Carl Perkins najavio da izvodi zadnju pjesmu te večeri. Kasnije je komentirao kako je to bilo vrlo opasno. U Annapolis 50.000 do 70.000 ljudi pokušavalo je da prisustvuje jednom totalno rasprodanom koncertu sa 8000 sjedećih mjesta, dok je promet u gradu bio začepljen 7 sati.

Filmska industrija takođe prati velike R&B i rock and roll muzičare poput Littla Richarda, Chucka Berrya, Fatsa Dominoa, Big Joe Turnera, The Treniersa, The Plattersa i The Flamigosa i sve prikazuje na velikom ekranu. Neki od tih muzičkih filmova su Don't Knock the Rock i Rock Around the Clock.

Dvije pjesme od Elvisa Presleya koje je 1957. godine napravio u R&B stilu, "Jailhouse Rock" i "Treat Me Nice" zauzimaju #1 na top listama i "All Shook Up" #5, i to je tada bio preokret da jedan bijeli izvođač bude prihvaćen u žanru koji je bio sinonim za crnačku muziku. Nat King Cole, bivši jazz pijanist koji je imao hit skladbe na #1 i #2 u ranim 1950-im ("Mona Lisa" na #2, 1950. i "Too Young" na #1, 1951.) i 1958. ima takođe dvije pjesme "Looking Back" i "Do I Like It" koje zauzimaju top 5 na R&B listama.

1959. godine, dvije izdavačke kuće postaju vlasništvo dvaju crnaca od kojih je jedna vrlo uspješni Motown Records Berrya Gordya. a druga SAR Sama Cookea. Brook Benton nalazi se na vrhu R&B top lista 1959. i 1960. godine gdje sa svojim uspješnicama zauzima #1 i #2. Benton je imao topao glas što je privuklo veliki broj slušatelja, a njegove ga balade dovele do usporedbe s izvođačima kao što su Nat King Cole, Frank Sinatra i Tony Bennett. Lloyd Price, koji je 1952.g. ima uspješnicu "Lawdy Miss Clawdy" na #1, ponovno 1959. dolazi na vrh top lista sa pjesmama "Stagger Lee" na #1 i "Personality" na #5.

1960-ih i kasnije

Sam Cookeova uspješnica "Chain Gang" na #5 i Chubby Checkerova "The Twist" također na #5, obilježavaju R&B u 1960. godini. Početkom 1960-ih, muzicka industrija ranije poznatu kategoriju kao 'Ritam i blues', počinje zvati 'soul muzikom' i sličnu glazbu koju izvode bijeli umjetnici zove "blue eyed soul".

Motown Records je 1960. godine postigao svoju milionsku prodaju sa numerom "Shop Around", koju je izvodio američki R&B sastav 'The Miracles'. U 1961. godini, Stax Records objavljuje svoj prvi hit "Gee Whiz! (Look at His Eyes)" sa Carlom Thomas, koji je sadržavao violinu, klavir, bubnjeve i prateće vokale. Njegov sledeći veliki hit, sa sastavom 'Mar-Keys', instrumental "Last Night", izdana je iste godine. "Last Night" sadrži prepoznatljivi Memphis soul zvuk, koji je izrađen od roga, električnih orgulja, gitare i bubnjeva, a postao je zaštitni znak Staxa i zabilježen je na većini njegovih snimaka.

1970-ih izraz 'ritam i blues' počinje se mijenjati sa terminima soul i funky. Od 2000-ih R&B se gotovo uvijek koristi od punog naziva 'Ritam i blues' i redovno se upotrebljava kao izraz za moderni R&B, koji je moderna verzija soula i funka pod uticajem pop muzike, a nastao je kad je pala popularnost disco muzici.

Etimologija

Jerry Wexler je prvi put 1948. godine u Billboard časopisu spomenuo 'Ritam i blues' kao muzički pojam u Sjedinjenim Američkim Državama. On je zamijenio pojam 'rasna muzika' koji je izvorno dolazio iz crne zajednice, a smatrao se vrlo uvredljivim u vrijeme nakon drugog svjetskog rata. Autor i producent Robert Palmer je definisao 'ritam i blues' kao pojam za bilo koju muziku koju su izradili crni Amerikanaci. On je koristio izraz R&B kao sinonim za 'jump blues'. Lawrence Cohn, autor djela Nothing but the Blues, piše da je ritam i blues bio krovni pojam koji je izumio praktičnost industrije. Prema njegovim riječima taj pojam obuhvata čitavu crnu muziku osim klasične i vjerske muzike i poneku gospel numeru koja je napravila uspjeh na top listi.

All Rights Reserved!