Boja nekog tijela zavisi od njegove prirode i od svjetlosti koja na njega pada. Već je istaknuto da se jedan dio svjetlosti koji pada na tijelo odbije, drugi dio propusti, a treci dio telo apsorbuje.
Ako neko tijelo propusta crvenu svjetlost iz sastava bijele svjetlosti, a svjetlost ostalih boja apsorbuje, onda će tijelo posmatrano u propuštenoj svjetlosti da bude črveno. Isti je slučaj sa plavim ili ma kojim drugim tijelom. Ovakva tijela, tj. tijela koja propuštaju svjetlost određene boje (talasne dužine), u fizici se nazivaju optički filtri. Debljina svijetle linije u spektru propuštene svjetlosti naziva se stepen monohromatičnosti optičkog filtra. Međutim, tijela mogu da odbijaju svjetlost jedne boje, a da svjetlosti ostalih boja propustaju. Ako, na primjer, tijelo odbija plavu svjetlost, onda je ono posmatrano u odbojnoj svjetlosti - plavo . Isto tako, tijelo u odbijenoj svjetlosti može biti žuto, crveno, narandžasto itd.
Potrebno je istaći da u prirodi ima mnogo više tijela koja ne propuštaju ili odbijaju svjetlost samo jedne boje, vec vise boja . Njihova boja u propustenoj ili odbijenoj svjetlosti složena je od više osnovnih boja. Tako, na pimjer, neko tijelo može da odbija crvenu, plavu i modru svjetlost, a da propušta narandzastu, žutu i zelenu. Zbog toga njegova boja u dobijenoj i propuštenoj svjetlosti nije ista.
U pogledu boje tijela karakteristčno je sljedece:tijelo ima bijelu boju ako potpuno odbija ili potpuno propušta bijelu svjetlost koja na njega pada;
tijelo ima crnu boju ako potpuno apsorbuje svjetlost koja na njega pada.
Ljudsko oko nije podjednako osjetljivo na svjetlost svih bo-a. Mnogobrojna ispitivanja su pokazala da je čovjecije oko najosetljivije na zelenu svjetlost talasne dužine 555 nm (u vakuumu) i da za vece i manje talasne dužine ta osjetljivost sve vise opada, da bi za granične talasne dužine (380 nm i 760 nm) bila jednaka nuli.
Potrebno je napomenuti da je osjećaj boje svjetlosti rezultat osjetljivosti oka na frekvenciju svjetlosti, a ne na talasnu dužinu. Da to nije tako, čovjek bi crvenu boju (koju vidi u vazduhu) u vodi vidio kao plavu i slično.
Ako neko tijelo propusta crvenu svjetlost iz sastava bijele svjetlosti, a svjetlost ostalih boja apsorbuje, onda će tijelo posmatrano u propuštenoj svjetlosti da bude črveno. Isti je slučaj sa plavim ili ma kojim drugim tijelom. Ovakva tijela, tj. tijela koja propuštaju svjetlost određene boje (talasne dužine), u fizici se nazivaju optički filtri. Debljina svijetle linije u spektru propuštene svjetlosti naziva se stepen monohromatičnosti optičkog filtra. Međutim, tijela mogu da odbijaju svjetlost jedne boje, a da svjetlosti ostalih boja propustaju. Ako, na primjer, tijelo odbija plavu svjetlost, onda je ono posmatrano u odbojnoj svjetlosti - plavo . Isto tako, tijelo u odbijenoj svjetlosti može biti žuto, crveno, narandžasto itd.
Potrebno je istaći da u prirodi ima mnogo više tijela koja ne propuštaju ili odbijaju svjetlost samo jedne boje, vec vise boja . Njihova boja u propustenoj ili odbijenoj svjetlosti složena je od više osnovnih boja. Tako, na pimjer, neko tijelo može da odbija crvenu, plavu i modru svjetlost, a da propušta narandzastu, žutu i zelenu. Zbog toga njegova boja u dobijenoj i propuštenoj svjetlosti nije ista.
U pogledu boje tijela karakteristčno je sljedece:
Ljudsko oko nije podjednako osjetljivo na svjetlost svih bo-a. Mnogobrojna ispitivanja su pokazala da je čovjecije oko najosetljivije na zelenu svjetlost talasne dužine 555 nm (u vakuumu) i da za vece i manje talasne dužine ta osjetljivost sve vise opada, da bi za granične talasne dužine (380 nm i 760 nm) bila jednaka nuli.
Potrebno je napomenuti da je osjećaj boje svjetlosti rezultat osjetljivosti oka na frekvenciju svjetlosti, a ne na talasnu dužinu. Da to nije tako, čovjek bi crvenu boju (koju vidi u vazduhu) u vodi vidio kao plavu i slično.
